Gerzovo je od bir vakta bilo pretea u mnogim istorijskim i kulturnim
dešavanjima ne samo u okolini, nego i šire. Kada je rokenrol poeo
polako da ulazi i u seoske sredine, ubijeen sam da je prve patrijahalne
okove pokidao, upravo u Gerzovu. Imali smo disko klub na kojem su nam
mogle pozavidjeti mnoge varošice. Upravo, taj disko kub postaje stoer
oko kojeg se poinju okupljati mladi Gerzovci.
Kad ona zlatna i berietna jesen uveliko zagospodari selom, kad njeni
plodovi koje donosi sa sobom budu sabrani, kada oktobar prospe svoje
arobne boje, kada miholjsko ljeto prevari kiše i vjetrove, e tada je
pravo vrijeme za komušanje (perušanje) kuruza.
urno koraam bakom ravnicom, košava i sjeverac se udruili pa pjevaju
samo njima znanu serenadu. Meava ne da oka otvoriti, studen se uvukla u
kosti, a kad su takve hladnoe, desna strana potiljka mi ozebe, utrne, i
htio ne htio, vrati me u djetinjstvo i sjetim se Bogdanove jabuke.
esto se prisjetim idiline slike: Mati pred podrumom vabi ivinu - u,
koka, u, u! One raštrkane po baši, oko košare, ubrišta, kad uju
njen glas, u kojem prepoznaju ljubav i brigu, utrkuju se koja e pre
stii. Dok im sipa zrnevlje koje one halapljivo zoblju, povremeno
uzvikne -Ha, ha!, plašei potencijalne neprijatelje orlove, jastrebove i lisice.
Izmeu Pjanuše sa jedne i Stojiia stijena sa druge strane, Sokonica
se našla u tjesnacu. Tu je malo ubrzala pokušavajui da se što pre
izmigolji iz njihovog zagrljaja. Ljudi su tu njenu uurbanost
iskoristili i na tom potezu podignuto je najviše mlinova (vodenica).
Stariji su slatkarijom zvali sve što je slatko, kolae, keksove,
bombone... Stariji i moja generacija ne mogu se pohvaliti da su se u
najranijem djetinjstvu najeli kolaa, jednostavno to nije bilo u
tradiciji. Tek poneko bi za krsnu slavu spremio patišpanju, kasnije su
poeli oblatne, onda malo mlae generacije ena poele su su mijesiti
kolae po raznim receptima.
"Ma, ne daj de , mali, pomješaše nam se ovce!" "Aike, vuk te izio, šta si se ukurdumila!" "Bist, curik, au zadnja!", Kao
da sad ujem te povike koji se mješaju sa blekom ovaca, rikom goveda,
škripom kolskih tokova, zvukom zvona na ovnu predvodniku ili bronze na
ponekom volu.
Sema Oparnica, poznatija kao Semica, ivjela je sama u trošnoj
kuici, u zaseoku Radulovii. Bila je to veoma ivahna starica, pomalo
neobina, na svoju ruku, nepovjerljiva, djeca su voljela da je zadirkuju
i da joj prkose. Sa komšilukom se slabo slagala, kod nas je esto
dolazila, mislim da je najviše povjerenja imala u moju majku.
Mnogi obiaji polako se gube, pa tako i jadikovanje (naricanje) za pokojnikom koje je bilo zastupljeno u nasem kraju. Odlazak naših ljudi u bijeli svijet, ekonomski i kulturni napredak, izumiranje starijih generacija polako su potirali tu patrijahalnu crtu, sve dok
nije potpuno išezla.
