22.2.2009..I dok tiha magla lebdi iznad plavih dubina skrivajui njenu tišinu prirode, resko cvrkutanje ptica pozdravlja novo jutro, a blagi povjetarac mazi krošnje vrbe - tu poinje pria.
Pria kojoj nema kraja, kao iz "hiljadu i jedne noi. "Koliko slatkih tajni je ovdje urezano,koliko divnih sjeanja, suza, radosti, mašte... E, kad bih imao još jedan ivot, darovao bih ga tebi, svu ljepotu moje mašte i snove djeaka, tiho bih se uvukao pod krošnje tvojih vrba i sanjao.
Prošetam, tako, oko velikog jezera, daleko u mojim sjeanjima vidim sretne, zagrljene ljude, baš kao i grane vrbe ispod kojih se raala prva ljubav.
Na staroj klupi na kraju velikog jezera skupilo se mnoštvo mladih i uz gitaru doekuje predivno vee, vee za pamenje. A onda se oglašava muzika u hotelu, negdje u blizini odjekuje zvuk "varcarke" i pjesma kosaca, sreem poznata lica, onako sretni hitali su ka svom cilju.
Sjednem na staru klupu i bacim pogled na drhtavu površinu, ne ujem muziku, ne sreem ljude, ne ujem pjesmu kosaca, ovo je ipak sjeanje - divno sjeanje.
Da li es znati da uvaš tajnu, da li eš moi da vratiš sretne dane, da li znaš da te volim, moja plava ljepotice...? (Balkana)
Autor: L.R.