Sjedim u sobi i pregledam stare slike iz mog života u Mrkonjiću koje sam ponio sa sobom kako bi se mogao prisjetiti svega onoga kako je nekad prije bilo!!   Bacih pogled na jednu već požutjelu sliku koja me toliko vratila u moju davnu prošlost...

Detaljnije... 

Šezdesetih godina prošlog vijeka dječaci su imali samo jednu zabavu, šutanje lopte na dva mala gola. Golovi se odmjere stopama, obilježe sa dva kamena i može se i početi igrati. Pravila nije bilo, godine starosti u ekipama nisu igrale uloge, bitno je bilo skupiti se da bi se šutalo, i to omanjom gumenom loptom.

Detaljnije... 

Pisati o nekadašnjem životu u Mrkonjiću,  a ne spomenuti "Zaimovu kafanu" bila bi velika nepravda. I to iz prostoga razloga što je ta kafana bila dio života nekadašnjeg Mrkonjića,  što je bila jedno od prepoznatljivih mjesta okupljanja Mrkonjićana. Bila i ostala znana kao "Zaimova kafana" po vlasniku Zaimu Mediću,  starom mrkonjićkom ugostitelju ova kafana je imala i zvanično ime "Pobjeda".

Detaljnije... 

Prije 20 dana bio sam u Bosni (pošto sam sad u swe) i tako putujući prema našem gradu svratim u Travnik na njihove tradicionalne ćevape. I tako eglen divan sa konobarom pitam ga šta je ono preko puta nas neka svadba ili sl. Ma to ti je kaže zabava jedne firme iz Travnika a i dobili su i novog direktora i tako još pokoju sa konobarom i upita me odakle sam. Ja mu reče iz Mrkonjića, čovjek me pogleda pa reče:e jarane što ti je sudbina evo baš ti prekoputa što si maloprije pitao za njih ima neki iz M:G.

Detaljnije... 

Mala čaršija,ali sa dosta toga što bi se moglo reći o njoj. Tako malena čaršija a sve se strpalo u nju i sve našlo svoje mjesto u njoj. Ovaj grad i nebo nad njim živi su svjedoci svim tim događajima i doživljajima u njemu od postanka pa sve do današnjih dana.

Detaljnije... 

Iako sam bio vrlo mali kada sam morao da napustim svoj grad, ne mogu a da se ne sjetim Ričkoga mosta. Iako sam odrastao u Gornjoj mahali ili kako smo mi to zvali na Mećetu, često sam dolazio do oca koji je radio u Rici. Svaki put kad bih prošao vidim pretežno iste ljude Dudin, Orlaš, Filđo....

Detaljnije... 

Prolazeći kroz Podmahalu dočekala me je neka čudnovata, sablazna tišina. Nekada je ova ulica kada joj krenete preko Zborićke ćuprije odjekivala od čudnih zvukova kovačkih čekića i nakovanja. Sada je sve utihlo,  što više idete tom ulicom izgleda sablasnije. Napuštene kuće, nigdje traga života,  a i ljudi koji i žive tu,  ne odaju svoje prisustvo. Nema više kovačkih mješina, hamera,  ne izviruju više garava kovačka lica. Čini mi se u ovom malom prostoru sa dna sokaka pa dalje po Podmahaloj bilo  je desetak kovačnica.

Detaljnije... 

Ja djeco preselih u toplu sobicu, nekako mi prijatnije. Možda sam vas trebala pitati ali odavno šporet nije naložen a snijeg u Mrkonjiću zabijelio.Kad je bilo da snijeg pada a da se vatra ne naloži a još ako nema razgovora u kući onda te brate spopadne studen.

Detaljnije... 

Onih za nas vrlo davnih godina kada su se vodili Balkanski ratovi i kada se narod i tada morao povlačiti sa svojih ognjišta, tada se i krojila sudbina za jednog čovjeka koji je i dan danas živi svjedok svemu tom vremenu.

Detaljnije...