Redovan sam posjetitelj sajta i od prvoga dana sam se divio Administratoru i njegovom timu, tim mladim ljudima koji su, obavljajuci svoj posao izuzetno dobro i korektno, uradili mnogo za nas grad, afirmisuci ga i privlaceci mnoge, koji nisu rodom iz M.Grada, da se ukljuce, te svojom prisutnoscu sa savjetima, razmjenom misljenja o mnogim temama, uspostavom novih poznanstava, pa cak i druzenja, etc.., obogate ovaj sajt.

Uradili su mnogo za mnoge, u i van naseg nam dragoga grada, spremni da se sa svojom mladoscu uhvate u kostac sa, tada za mnoge,teskim izazovom.

Kako je vrijeme prolazilo, kako su stizali mnogi problemi, kako su se cesto morali stavljati u ulogu branitelja svojih stavova, a Administrator cesto morao biti i sudac, nisu ni shvatili koliki su teret posla preuzeli na svoja pleca.

Za  sve sto su do sada uradili, trebamo im reci jedno veliko hvala ! Za sve sto su propustili, trebali smo i trebamo tolerisati neke stvari i pomoci im da ojacaju svoj rad sa savjetima, nasim  znanjem, nekim novim idejama, finansijxski i mnogo cime drugim.

Svi bi mi tada, sa zadovoljxstvom, sa prvom jutarnjom kafom, zaboravljajuci jutarnje novine, otvarali sajt nasega grada i  sa zadovoljstvom napisali poruku: "Dobro jutro rodni grade, dobro jutro nasi dragi sugradjani, dobro jutro i svima vama u dijaspori, dobro jutro svim korisnicima ovoga sajta, dobro jutro svim ljudima dobre volje!"

Ovaj grad je iznjedrio mnogo akademskih gradjana svih profila: knizevnika, slikara, vajara, vrsnih hirurga, teologa, profesora i doktora iz svih oblasti nauke koji su vrsni predavaci na mnogim univerzitetima bivse nam zajednicke drzave, poznatih i priznatih strucnjaka iz domena muzike, uspjesnih biznismena i da ne nabrajam dalje.

Ali, jedno je sigurno, malo njih, ili cak nimalo, neka mi se oprosti ako grijesim, nije se oglasio na ovom sajtu, izuzev cjenjenog gospodina Milosa, vrsnog profesora i predavaca na univerzitetu u Novom Sadu.

Castan i izuzetno posten covjek. Izuzetno cijenim svaki njegov prilog, koji ima neslucenu tezinu i vrijednost. Gospodin Milos je bio jedna velika vrijednost ovoga sajta! Koristim priliku da ga pozovem i trazim da nam se vrati na sajt, jer ga trebamo! Mada, znam da je: "Slab onaj koji trazi, a slabo je i sto se od njega trazi".

Otvorim, danas ovu stranicu i obuze me neka tuga. U posljednje vrijeme,  vrlo malo poruka, vrlo malo priloga svih onih dragih nam, znanih i neznanih,  koji su nas odusevljavali svojim pisanjem.

I tada,ugledah dva teksta u rubrici Sjecanja. Divan tekst o gospodinu proti Dejanu i njegovim sinovima i tekst vec prije pomenut. I gospodin prota Dejan je bio i ostao dio ovoga grada, koji je iznjedrio i njegove sinove Paju i Duleta. 

Pitajuci se, zasto svi ti divni ljudi, koji su davno napustili svoj zavicaj, ili grad svoga sluzbovanja, a takvih je mnogo, tako zarko vole M.Grad, postadoh svjestan jedne istine. Svi ti ljudi, davno razasuti p o svim prostorima zemaljskim, em sto su rodjeni  u ovim krajevima, ili mozda vuku porijeklo preko svojih predaka, vole ovaj kraj i grad,  jer pamte jedna druga vremena, vremena suzivota i tolerancije. I svjesni  su, da im te lijepe uspomene, niko i nikada ne moze oduzeti i izbrisati iz sjecanja.

Svi Mrkonjicani, bilo gdje da zive, jako su inteligentni i sposobni, bez obzira na obrazovanje ili nacionalnost kojoj pripadaju. I kako neko, nekad rece, ljudi sa ovih krajeva vodom su pametni.

Mnogi posjetitelji sajta presli su na druge oblike komuniciranja, putem Fb-a ili Skye-a. Mnogi od njih,  vjerovatno da izbjegnu ponizavanja ili vrijedjanja. Ovom prilikom pozivam sve, ponovo i gospodina Milosa, da odvoje, bar ponekada,  malo slobodnog vremena, da se oglase necim lijepim, da pokazemo malo vise trpeljivosti i tolerancije, bez vrijedjanja i ne daj Boze mrznje, jer: "Bice nesrecan koji svoju dusu okalja".

Oprostimo sve ono zlonamjerno sto smo rekli jedni drugima, jer : "Kada bi Bog kaznjavao za svako ucinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno zivo bice". A mi to mozemo, jer mi smo Mrkonjicani! .

Mozda se i ja oglasim nekim tekstom u rubrikama Sjecanja i Zaboravljena vremena. Toliko toga imam pripremljenog i nadam se, vrijednog.