19.4.2011..Blii se Uskrs, najvei hrišanski prazik, praznik pobjede ivota nad smru.
esto me misli odvuku u djetinjstvo i esto se prisjetim kako smo kao klinci doivljavali, išekivali i radovali se Uskrsu. Jos uoi Cveti moja mlaa sestra i ja brali smo po oblinjim šumarcima što ljepše cvijee, uvee ga potapali u vodu, obino u jednu limenu kanticu od marmelade. Sutradan smo se umivali tom vodom i trljali lice cvijeem, zaista vjerujui da emo posle toga biti ljepši.
Svakako znaajan dan te nedelje je Veliki petak, u našem kraju su ga zvali Strašni petak, tog dana se ništa nije radilo, ak su nam govorili da se tog dana ne valja gledati u nebo. To me je kao djeaka posebno kopkalo pa sam onako, iz djeje radoznalosti, krajikom oka pgledavao ka nebu, ali i plašei se da mi se što runo ne desi.
Tog dana smo šarali jaja, nekom ne baš zgodnom za rukovanje, šaraljkom koju je napravio moj stric.U šaraljku se stavi vosak koji se zagreje i tako rastopljenim voskom se šaraju jaja. Moram priznati da nisam imao uspjeha u tome, obino bi to bile neke linije i takice koje nisu imale neku umjetniku vrijednost. Ali, moja majka, iako nepismena ena, bila je pravi umjetnik, njene šare su delovale jako skladno, sa raznim motivima, ona kad našara jaje, pa to je bilo malo umjetniko djelo. Stalno sam zapitkivao majku koliko e jaja skuvati i koliki e biti moj paj (koliko u jaja dobiti).
U subotu uvee mati je u jednom poveem loncu kuvala jaja, obino je stavljala lukovinu pa su dobijala jako lepu prirodnu boju. I ja sam se vrzmao oko šporeta stalno zavirujui kao se kuvaju jaja, kako polako primaju boju, je li koje napuklo...
No uoi Uskrsa, pre nego što utonem u san, maštam kako bi bilo lepo da mi dopadne neko tvrdo jaje, da polupam jaja celom komšiluku. Razmisljao sam da moram sutra otvoriti dobro oi da me ne prevare kao prošle godine, da mi ne podvale smolanicu, a moram pripaziti i na najboljeg drugara, pošto je njegov ale bio stolar umio je da napravi drveno jaje, izgledalo je kao pravo, moram paziti da mi ne udare nakrivo...
Obino sam ustajao ranije nego obino, sa nestrpljenjem išekivao da dobijem svoj paj. Obino sam dobijao po dvanaestak jaja, kao jedina muška glava u kui, pošto je otac radio u inostranstvu pa nije baš bio za svaki Uskrs. Prvo bih kuckao jaje od zub kao provjeravam koje je jae, ali ni dan danas ja to ne znam procjeniti.
Prvo bih se obraunao sa sestrom, obino bih je prevario i udario nakrivo, poslije bi ona plakala i alila se mami. Lako je bilo sa sestrom, ali napolju su ve ekali mangupi sa po nekoliko jaja u rukama, njih nisam mogao prevariti jer su uglavnom bili stariji od mene.
Tucali smo se u takozvani odnos, onaj ije je jaje jae, odnosi, uzima razbijeno jaje. Mojoj srei nije bilo kraja kad bih razbio tue jaje, ali bio sam tuan kad su mi razbijali jaja. Nikad neu zaboraviti kad sam jednom ve oko podne ostao bez svog paja, pa sam moljakao babu da mi da svoje, majku da mi da jos koje, jer ona je uvjek ostavljala da imamo jaja sva tri dana, da imamo za goste, da ima kome poslati, pokloniti...
Blii se Uskrs, volio bih da opet osjetim uskršnju groznicu kao nekad, ali mnogo toga se promenillo.
Svima koji slave ovaj radosni praznik neka je srean i blagosloven. HRISTOS VASKRSE!
Autor: Gerzovac