25.2.2010..Krajem sedamdesetih svega nekoliko kuca u Gerzovu imalo je televizor. Razloga je vise: siromastvo, neki Gerzovci domacini zazirali su od te cudesne sprave [sta ce im to da im kvari mladez], a pojedini delovi sela imali su los prijem.
Kuca u kojoj je uvek bilo puno kao u kosnici je kuca Branka Bubnjevica, zvanog Brancilo.
Sve vaznije utakmice, pogotovu kada je igrala reprezentacija, gledale su se kod Brancila. I ne samo utakmice, tu su se gledali filmovi i tada popularne serije ''Otpisani'', Kapelski kresovi i mnogi drugi sadrzaji. Pa oni nezaboravni boks mecevi izmedju Kleja i Frejzera kada smo ustajali u cetiri ujutro.
Brancilova soba, doduse povelika, bila je stadion ili bioskop u malom. Stariji su sjedeli na seciji, na stolicama i jednoj poduzoj klupi ofarbanoj svetlo plavom bojom, a mi mladji, sabijeni kao sardine, sjedeli smo na podu. Nase je bilo da se ne vrtimo plao, da ne pricamo, a komentari koje kao da sad slusam, bili su privelegija starijih.
Bilo je tu medjusobnih prepucavanja, povike na sudije, igrace, te utakmica prodata, te otkud ovaj glumac kad je on poginuo na Neretvi, te ovo, te ono... Koliko je samo radosti i tuge izliveno u Brancilovoj sobi.
A kad se utakmica ili film zavrsi, po mrkloj noci kada se nije vidjeo prst pred okom, trebalo se vratiti kuci koja nije bila nimalo blizu. Mi, oni klapci ''razvucemo becarac'', ponekad da bi odagnali strah, a ona brda prihvate pjesmu pa silno odjekuju.
Dvadeset prvi vijek polako se krnji, Brancilo odavno nije medju nama, po mrkloj pomrcini ne cuje se vise pjesma klapaca, a nas bivse klapce iz Brancilove sobe vjetar je razvejao na razne strane.
Sada svi imamo televizor i druge tehnicke uredjaje, ali zato ne znamo prve komsije, onako u prolazu se javimo ili klimnemo glavom. Otudjili smo se i od rodjenih, vidjamo se samo na svadbama ili sahranama.
Zamislite sad situaciju da vam samo jednom sedmicno kuca bude puna tudje celjadi da bi pogledali utakmicu ili film. Vrata Brancilove kuce uvijek su bila otvorena. Blizi se Svjetsko prvenstvo u Africi.
Boze,kako bih volio da sa starim drustvom proslavim pobjedu ili odbolujem poraz na podu Brancilove sobe.
Autor: Gerzovac