21.12.2015..Gerzovo, poslednji dan decembra 1970. godine u školi na Veletovu nas dvadesetak, zajedno sa uiteljem Markom, recitujemo uglas, sva uionica jei od naših glasova - Veju, veju pahulje, mraz po staklu šara, stie nova godina, a odlazi stara...
Zaista napolju sipa kao iz rukava, zvonik od oblinje crkve jedva se nazire od krupnih i gustih pahuljica. Uitelj nam saopštava vijest, koju je dugo uvao u tajnosti, da e u našu školu doi Djeda Mraz i da e nama prvacima dijeliti poklone. Mi ga gledamo zabezeknuto, ne moemo da vjerujemo, mislimo da se šali sa nama, ali otvaraju se vrata uionice i na vratima se pojavljuje niko drugi do Djeda Mraz nosei poveu kesu punu karamela i bombona.
Tajac u uionici prekinu Djeda Mraz spuštajui kesu na uiteljev sto, odahnuvši kao da veliki teret skida sa sebe, ree nam da se umorio, da ide iz Baraa, pa e u Trnovo, pa u Šipovo, pa...
Uitelj nam ree da stanemo jedno iza drugoga i da u kolni prilazimo kako bi nam Djeda Mraz podjelio slatkiše. Uenici, sa velikom pobonošu, kao da uzimaju naforu ispruili ruke u koje im Djeda Mraz svojom rukom stavlja karamele i bombone.
Nisam skidao oi sa Djeda Mraza, imao sam veliku tremu, ali kad se kolona malo pribliila i kad mi je bio na dohvat ruke, njegove oi i nos uiniše mi se poznatim. Gledam i ne mogu da vjerujem kako lii na našeg školskog posluitelja anu. Ma, jest ane, ma nije ane, ma jest, ma nije, gdje e ane biti Djeda Mraz...
Da me ovi iza ne gurnuše u lea, nisam ni primjetio da sam došao na red. Sav zbunjen ispruih ruke u koje mi on svojom ogromnom rukom dade nekoliko karamela i bombona. Kad nam podjeli poklone, djeda Mraz nam mahnu rukom i ree - Dovienja , djeco! Mi otpozdravismo - Dovienja, Djeda Mraze!
U uionici nastade graja, oduševljenje, komešanje, brojanje ko je najviše dobio karamela, ko bombona... Od tog dana, etrdeset pet puta nove godine su smjenjivale stare, a ja ni dan danas nisam posve siguran bijade li ono ane ili Djeda Mraz.
Autor: Gerzovac