24.11.2013..-Eja! -avo te odnio šta se vrtiš ko da te prvi put samarim! Miran! -Vuci te izjeli šta ti je danas, šta si se uspunto, galami did Mile na svog konjia Putka koji frke i udara kopitom o zemlju.
Putko, ve zašo u godine ,ali ne voli kad mu stave samar, a danas e did na njemu da dotjera malovaricu (brašno, so, ulje, germu, šeer...) iz zadruge.
-Dide, jesi li dobro utuvio sta sam ti rekla, nemoj da bi što zaboravio, krii mu baba Stana dok hrani kokoši pred podrumom. -Nemoj se zabavljati, nego vrce 'ajde kui, vidiš da imam posla preko glave, ne znam kud udaram!
Lijep jesenji dan kakav moe da daruje samo miholjsko ljeto, oktobar svojim arobnim bojama ukrasio okolinu, sve blješti na toplom suncu i sija punom ljepotom. Pred zadrugom dosta svijeta, nedilja je, neradni dan, ljudi sjede na klupama, pijuckaju, uglavnom, pivo, priaju o svemu i svaemu.
Tu je i kum Bore, prijatelj Zdravko te te e did Mile sjesti sa njima, malo proenglendisati, popiti pivo. Bome, pivo za pivom, dan odmie, dida dobro "uvatilo", sad mu se i ne ide kui, zaboravio sta mu je baba rekla.
-Sjeas li se prijatelju Zdravko kad ti, kum Bore i ja na prelu u Špiriima utrnušmo lampu?! -Ništa se oni baraki momci zgledaju, ne mogu vjerovati! -Ma, sjeam se, bolan, prijatelju, nego povedide ti jednu, još smo mi kadri zapjevati.
-Ma,ostarilo se, prijatelju, ali sjeta i pivo dadoše mu neku snagu i on iz sveg glasa povede svoju omiljenu pjesmu -Kai mala, kai, pile moje, e su kljui od sobice tvoje. Kau da je pjesma najljepši dio zaborava, jer u pjesmi se ovjek sjea samo onoga što voli.
Baba razvila pitu, stavila u rernu da je pee, uini joj se da je neko zove. Odškrinu vrata, kad ono stvarno mali Jovica, unuk njene sestre Radojke, donio tvorilo, rješila da usiri sirac za slavu. -O,djetiu, rodila te baba, 'ajd u kuu, ne smijem pite ostaviti. Ma ova šporetina nek'va pla'ovita, kupili ga ljetoske u Baraima, još mu ne znam za vaj, pa samo li ubaciš cjepanicu, izgora, pa moram deurati i okretati.
-Jope, pritislo me nešto medju pleima, ne da danuti, morau dokturu, dolazi sad u srijedu, otii; privijala cerete sto je kum Stevo donio iz Austrije, ali slaba vajda, ma, bolan, samo zavikalo da su dobri, meni ništa nisu pomogli.
-Nikad dida djavo ga odnio,otišo u zadrugu doerati malovarice ,slava prisla, pa ga taj vakat nema! -O, baba, vidio sam ja njega, eno on i jos neki ljudi pjevaju tamo pred zadrugom, veli mala Jovica ispijajui ašu soka što mu je baba razgradila. -O,sapela ga Sveta Nedilja, još mu prikriila, ali ne vrjedi budali govoriti.
Toplo jesenje sunce polako je gubilo svoju snagu, kad je did krenuo iz zadruge; poeo je da pirka prohladni vjetri koji je davao neki udan ritam poutelom lišu na drveu pored puta koje je u tom skladu boje i pokreta djelovalo zaista arobno. Did je polako gegajui vodio Putka za ular koji bi ponekad frknuo, zastrigao ušima na neki šum, trznuo glavom. -De,avo te neio, kad mi ruku ne izvali, galami did koga je Putko prekinuo u nekim razmišljanjima.
Otvarajui struicu koja je baš skripala, doziva babu da izae da mu pomogne da skine stvari sa samara. Sa zamotanom maramom preko ela, nešto je glava zabolila, izlazi baba ljuta i namrgodjena. -Ideš li, ne došo! -Pa ubila te sveta Petka šta ceš vazdan pred zadrugom!
Znajui da je kriv i da je naljutio babu, did pokušava polako da se vadi. -Bog ga ubio, stara, pa morem li ja e oti, a da ti ne galamiš, pa ne idem ja svaki dan u zadrugu i meu svijet.
Pošto ostaviše stvari, srea pa nije ništa zaboravio, bilo bi belaja, uoše u kuu. -Ajde nam, stara, turi kavu, pa eš viditi šta sam nam donio da prismoimo i zasladimo, govori did zavlaei ruku u dep. Šta ti je to, avo te odnio, ve odobrovoljeno vie baba.
-E,vidiš da ja nisam zaboravio svoju babetinu, pomalo zavodniki vie did, znajui da se baba, koja lako plane ve ohladila i da je neka harmonija koja ih spunjava šezdesetak godina ponovo uspostavljena.
-E, došta je tebi, vidiš da si podjetinjio pod stare dane. Baba iz rerne vadi pitu viui da joj je malo prigorela. -Ve se o'ladila, jedi, izgladnio si tamo dredei vazdan.
-Ajd, pa u ti uliti asu mlijeka, vie baba, grickajui kocku okolade, dok je odlazila u špajz.
Autor: Gerzovac