1.4.2009..Svaka prošlost ima i sjeanje, svaki trenutak ima svoj kutak, pa ga se uvijek prisjetimo - u dobrim i lošim vremenima.
Ja bih da priamo samo o dobrim, da pamtimo dobro, da ivimo za bolje. Uspomene uvamo, sjeanja gajimo. I kad nemamo ideja za nešto "posebno", ostaje nam pjesma, optimizam, ljubav.
Iz mog "pjesmonara" izdvojio sam za vas još jednu veselu pjesmicu:
U šljiviku pored puta
gdje odmara dušu svoju,
raspjev´o se mladi slavuj
okup´o se sav u znoju.
Od cvrkuta šljivik jei
ispod liša glavu krije,
´ladovinom boli lijei
jer na sunce on ne smije.
Nit´je proza,niti pjesma
vec munina u stomaku,
postala mu koa tijesna
a olovo u koraku.
Rado bi on poskakut´o
sa stablima da zapleše,
ali tijelo snage nema
sad ga samo suze tješe.
Zamagljeni pogled luta
po granama iznad glave,
od letova preko puta
ostale su fleke plave.
Od mravinjka vidi brda
u glavi mu pele zuje,
jednom nogom jedva mrda
sad ne pjeva,nego psuje:
,,Šta mi ovo, šjivo, radiš
´ladovinu tvoju volim,
što se mojom mukom sladiš
odgovori,kad te molim?!"
Autor: Raso