24.3.2009..Davno sam otišla iz mog rodnog kraja u neki drugi, novi svet gde rekoše bie mi bolje i lepše... A ja tada dete nisam znala zašto odlazimo i gde je to bolje nego ovde gde je potpuna sloboda i igranje do mile volje po zelenim ne preglednim dolinama.
U tom novom gradu jeste bilo bolje za školovanje, bolji uslovi za ivot, ali tu je prekinuta moja bezbrinost, jer su poinjale obaveze i veita urba. U rodni kraj nisam odlazila esto, moda jednom u par godina, a i tada sve se promenilo društvo se razišlo svako na svoju stranu i u neki novi svet, ostajali su samo stariji koji nisu znali kuda bi krenuli i tu im je bilo najbolje...
A ja kada bih dolazila, na putu bi me obavezno pitali ija si i kod koga si u gostima jer vremenom se zaboravi sve, pa i na one kojima je nekada tu bila kua...
Volela bih jednog dana da se vrati makar kratko ono bezbrino vreme, da se skupimo i jos jednom kao deca svi proemo istim onim livadama kao nekada i da opet osetimo da pripadamo tu, a ne da smo samo gosti u svom rodnom kraju....
Autor: gost