26.12.2009..Biti šampion drave je san svakog sportiste, san koji se ne bas tako lako ostvaruje. Koliko samo truda i znoja treba da bi se to ostvarilo, koliko samo odricanja od svega. A biti šampion drave 11 puta je svakako podvig koji malo ko moe da ostvari.
Vahid Gai - Car, nas dragi sugraanin, bio je prvak Jugoslavije 11 puta u gaanju vazdušnim i malokalibarskim orujem u kategoriji invalida, reprezentativac Jugoslavije 21 godinu. Prvak Bosne i Hercegovine 21 put, uesnik na mnogim turnirima u zemlji i inostranstvu, uesnik Paraolimpijskih igara. Za sve ove uspjehe Car je odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem. Teško je nai ovakve blistave podatke u biografiji jednog sportiste.
A naš Car kako ga zvi znamo i zovemo je sasvim skroman ovjek, neumoran i uvijek na usluzi, ovjek velikog srca. Divan roditelj i suprug, komšija, sugraanin. Priati i pisati o Caru moglo bi se itekako dugo.
Stariji ga pamte kao velikog fudbalskog radnika, trenera kojih 20-tak godina, trenera koji je trenirao mnoge generacije našeg kluba "Sloboda". Bio je Car i trener i predsjednik i voza autobusa, sve u jedno vrijeme, sve je Car stizao. Isto tako dio svoje fudbalske karijere Car je proveo u susjednom Šipovu gdje je podigao lokalni klub na velike noge i postigao sa njim najvee reultate u istoriji. I dan dana Šipovljani ga se rado sjeaju i priaju o njemu.
Mi Mrkonjiani koji smo imali prilike da se druimo sa njim, uvijek smo uivali u njegovom društvu, njegovima priama, savjetima. Svakome je prilazio kao rodiitelj, uvijek bio spreman da pomogne. Kada se povukao kako je znao rei da se malo odmori od svega, sretali smo ga u kafiu "Rondo" gdje je znao da pomae svome sinu i mnogi od nas smo baš dolazili dole da bi bili sa njim, da bi se sjeali lijepih vremena, da bi uli prie sa njegovih takmienja i njegovih uspjeha.
Nikada se na njemu nije dalo primjetiiti nikakav umor, uvijek je bio veseo, spreman na pjesmu, veselje. esto smo znali sjediti sa njim kod "Zaima" gdje je dolazio skoro svako vee, sjedio za istim stolom, istom društvom. Ljudi su ga voljeli, bilo bi neobino kada se ne bi pojavi, pitali su se šta je sa njim, toliko su bili navikli na njega i njegovo prisustvo.
Pored svih obaveza koje je imao, stizao je da bude i vanserijski ribar, jedan od osnivaa Ribarskog društva, kasnije osniva "Ribarske veeri" koja je bila tradicionalna u našem hotelu.
A tek kakav je glumac Car bio. Bio je lan Amaterskog pozorišta Mrkonji-Grad, gledali smo ga u mnogim ulogama i divili se njegovom glumakom umijeu.
I uvijek kada se pria o našem šampionu Caru, sjetim se koliko sam samo puta idui Jajakom cestom zastao kod Uroševe kue i bacio pogled dole prema Domu ZAVNOBiH-a. A dole kod Doma, na malom impoviziranom strelištu, Car je vjebao gaanje skoro svakodnevno. I tu je Car na tom malom strelištu kovao svoje zlatne medalje i odatle sa tog prostora, odlazio je Car po svoje titule i pehare. Vraao se tiho, bez ikakve pompe, skromno sa svojim društvom proslavljao svoje podvige i odlazio po nove...
Traeci nešto ovih dana na internetu zapazih njegovo ime na stranicama Sporta za rekreaciju invalida BiH i itajuci saznadoh i obradovah se ne malo. Vahid Gai -Car je danas trener Streljake Reprezentacije Bosne i Hercegovine i Generalni Sekretar Streljakog Saveza Bosne i Hercegovine. Dobitnik Plakete za ivotno djelo.
Pa šta ovjek u ivotu moe više postii?
Autor: Mladen Mlao Svetinovi