17.11.2012..esto se prisjetim idiline slike: Mati pred podrumom vabi ivinu - u, koka, u, u! One raštrkane po baši, oko košare, ubrišta, kad uju njen glas, u kojem prepoznaju ljubav i brigu, utrkuju se koja e pre stii. Dok im sipa zrnevlje koje one halapljivo zoblju, povremeno uzvikne -Ha, ha!, plašei potencijalne neprijatelje orlove, jastrebove i lisice.
Posebnu panju posveuje piliima koji su se nedavno izlegli, a koji su ve postali siroii, pre neki dan lisica im je odnijela majku. U njihovom pijukanju koje je nekako aobitno osjeti se tuga za majkom i kukanje nad sopstvenom sudbinom. Iako još mali, ini mi se da i oni u majinom ukanju prepoznaju zaštitnika, nekoga ko je posle gubitka majke preuzeo brigu o njima.
Pred smiraj dana, kada suton pone polako da pritiska i kada vrhovi Rudina i Podova polako ponu da se gube u tami, svaki put pre nego što uu u kokošinjac, mati pogledom prati da li su sve na broju. Vrlo emotivno reaguje ako neka fali - Joj, jadna ti sam nema mi one ine pilice! Naravno, za svakim odnijetim piletom ili kokoškom jako se rastui, ponekad pusti i suzu.
Za pilie i vrane su znale biti napast, im ugrabe priliku. Obino, ako neko ubije vranu, vješala bi se na visok kolac na vidljivom mjestu da bi plašila druge vrane.
Jedna interesantna zgoda desila se uškoli: edo, ija je kua bila blizu škole, sjedio je sa ostalim acima u uionici i paljivo slušao uiteljevo predavanje. Bilo je toplo pa su prozori na uionici bili širom otvoreni. Odjednom, tišinu je prekinuo edin povik - Ha! Ha! Svi su zabezeknuto gledali u edu. -Šta je, edo?, upita uitelj. -Ma, drue uitelju, odnese mi vrana najvee pile!, odgovori alosno edo.
Ponekad kokoške znaju i naljutiti, odu u zijan, ugaze travu, ito, eprkaju po gredicama luka... Onda ih obino vijaju i kunu -Iš, or'o vas odnio, šta ete tu! Zaista, esto su znale otii i daleko od kue, to je esto zavisilo od oroza koji ih predvodi.
Moj stric je imao jednog preljepog gigana sa raskošnim perjem i šarama, stalno se šepurio meu kokoškama, svjestan svoje ljepote i snage, a ostale orozove je stalno progonio. Stric ga nije volio jer, kako on kae, bio je veliki zijaner. -Vidi onog blente (oroza) vrat svoj ulomio e je odv'o kokoši, lisica ga, ako Bog da, odnjela! Onda onako ljut otišao bi da ih vrati, ulo bi se kreka, kokodakanje, posebno bi se okomio na oroza, imaš utisak da su sve lisice i orlovi, koliko ih ima u Gerzovu, zajedniki napali kokoši, letjelo je perje na sve strane.
I kad se najmanje nadate, lukava lija u po bijela dana zgrabi kokošku, nastaje opšta potjera, štikanje kerova, ali, uglavnom, sve bude uzalud. Jedna takva potjera dugo se prepriavala:lisica je zgrabila kokoš, ena je pojurila za njom viui iz sveg glasa. Pošto je lisica udarila pravo preko ita, ena za njom, pa pošto je ito bilo rosno, podigla je suknju da je ne bi izrosila i ukaljala. Tako sa podignutom suknjom trala je za lisicom, a iza ivice se pojavio njen kum. Kad ga je ugledala uzviknula je još drei podignutu suknju -Ma vidiš li je,kume?! Vidim je, kuma, kako je ne vidim!
Lisice su se toliko odomaile, ljetos dok sam bio na odmoru, odnjela je sedam komada. Ono kokošiju što je ostalo, uglavnom dan provode u ogradi, ako ih samo malo pustiš na slobodu, odmah to plate glavom, da li nalet bude iz vazduha (or'o) ili sa kopna (lisica).
Ako je vjerovati nekim prognozama da bi ova zima mogla biti najhladnija od kada je svijeta i vijeka, moda bi se mogla ostvariti ona stara narodna -Zla godina naerala orla (lisicu) da zimuje meu kokoškama. Moda je to jedina prilika da se orlovi i lisice pobratime i posestrime sa kokošima i jedina šansa da koja kokoška opstane u Gerzovu.
Vjerujem da da je tako i u drugim selima u našem kraju.
Autor: Gerzovac