Svako mjesto koje je imalo iole neku rječicu, imalo je i svoje kupalište. Kad se osvrnem tridesetak godina unazad, na Sokočnici je bilo nekoliko virova, ali svakako najpoznatiji je bio Novakovića vir.

U jednoj uvalici i zaravni gdje Sokočnica pravi blagu okuku, neko se dosjetio da Sokočnicu malo ukroti i da je tu zajaže i tu je bio nas omiljeni kutak kad upekne zvijezda božija. U svom prvom dijelu bio je dublji, tu su se kupali odrasli, a za nas mlađe bila je rezervisana druga polovina koja je bila plića.

Kad dođe ljetni raspust i kad upeknu vrućine, kad na podne zatvorimo krave i ovce, jurcali smo da što pre stignemo do Sokočnice koja nije nimalo blizu za većinu Gerzovaca. Kad se popnemo na vrh Novakovića brda, Sokočnica se još ne vidi, čuje se samo njen huk pomiješan sa grajom kupača. Tek kad priđemo posve blizu, ukazue nam se vir tamno zelene boje koji nas mami, a u ušima još bruje majčini savjeti da ne ulazimo vrući u vodu.

I u najtoplije dane, Sokočnica je hladna za kupanje, ali valjda se očeličimo pa nam to ne smeta ili to što sad žiga u krstima, možda je posledica čeličenja. Okolo vira bila je prostrana ledina oivičena grmljem, tu je bila i jedna kruška i jedno vrelce sa pitkom vodom.

Najviše kupača je bilo svecom i nedeljom kada se nije nista radilo. Bilo je tu mlađih i starijih, i plivaca i neplivaca. Mi mlađi često smo bili na meti starijih momaka, krkana, koji nas uhvate i bace u vir. Onako uplašen, počinješ gutati vodu, mlatiti rukama i nogama i to je ustvari billa specifična škola iz obuke plivanja.

Sa druge strane bila je manja livadica, ustvari, zaletište za one hrabrije koji su skakali na glavu. Bilo je tu dobrih skakača, a i onih koji nisu umjeli ili kako smo to mi zvali što skaču pljostre.

I taman kad je najljepše, mora se nazad kuci, mora se ponovo ovcama i kravama. Obično nas grde kod kuće što kasnimo, te kad će se blago napasti, te ovo, te ono... Na brzinu utrčavamo u kuću, namažemo krišku hleba kajmakom, uh kako se samo ogladni na kupanju, i trk napolje.

Nas nekadasnje kupače iz Novakovića vira, životne vode odnijele na razne strane, kupamo se u raznim rijekama, jezerima morima. Novakovića vir zarastao, tamo više nema kupača, imaju samo dabrovi. Blago se njima.

Autor: Gerzovac

Podijeli na Facebook-u

Tweet