28.12.2010..Ovu pricicu (ko biva MONODRAMU) posvecujem mojim zemljacima koji su sedamdesetih godina odlazili u bijeli svijet, trbuhom za kruhom. Neki se tamo nisu snašli poput junaka moje price.
Sjedimo ti mi kod oke u kafani, malo smo i pri gasu, j... ga sta ces, zive duse. Znas li ti, bolan, sta znaci povazdan drzati capin u rukama i voljtati balvane.
Razvukli mi pjesmu sva kafana jei, kad odjednom zacu se skripa kocnica. Prestasmo mi pjevati da vidimo sta je, kad ono autom dolazi Simo edinov. On mi je bio najbolji jaran, dest godina kako je otiso u Njemacku nit je dolazio, nit se kome javljo.
Izlazi Simo iz auta ne meres ga poznati. Na njem neko karirano odijelo, kosulja bijela perlonka, pa razdrljio je na prsima ,a oko vrata mu visi zlatni lanac, mogo bi sa njim pašce svezati. Na glavi mu sesir i zadjeveno paunovo pero, a na nogama neke šimike cakle se ko pasija muda.
Zgrljasmo se mi sa njim ljubiti - dje si, Simo, sta ima, Simo, sto te, bolan ne bijade ovih godina? Simo se samo smijulji pa povika konobarici - Mala, kištru pive za jarane.
Nastavismo mi rozgati, Simo se zaceno pjevajuci, sve mu zile po vratu poiskakale, veli kako dest godina nije zapjevo pa se sad razriko ko glamoki bak, ne zna prestati. Nagovori ti Simo i mene da i ja sa njim podjem u Njemacku. Veli - Bolan, jesi li ti manit da ovdje voljtas balvane, ides sa mnom, imam pravi poso za te, a para ima krava ih ne mere pojesti. Znam ja da on od malena voli malo suknuti, a reko mozda se prošo toga.
Dosli mi u Minhen pa cemo otlen vozom za Regenzburg pa svratili u kafanu na eljeznickoj stanici. Dodje ona konobarica pa poce nesto brgeljati na švapskom, a Simo, caca ga j... njegov, sve on sa njom prica i sve ja vidim ona se Švabica nesto smijulji na njega. Meni to, bolan, sve neobicno, nista ne razumijem, a i piva im nije nalik na nasu. Mislim se u sebi dobro je meni moj did reko kad sam kreno - Dijete, svako je necija budala, znas li ti, bolan, dje ces?
Popili mi po nekolike pive, vidim ja Simu dobro uvatilo, sve poco zubima skripiti. Rece ti on meni - Dede ti povedi onu jednu nasu! Daj, bolan, Simo, nisi kod Coke u kafani, ovo je stranjska zemlja, nemoj traziti belaja. Ma j.. ti njima majku ja sad kad zapjevam pa kad krisnem ima po kafane da isceram nadvo.
Povuko ja onu nasu - Selom idem, a sve selo spava... vidim ja one Svabe gledaju u nas ko da im zdrave zube upamo. Simo popade onu kriglu pive pa je bubnu od šank, vrca srca na sve strane, stade kriska oni zena sto su tu blizu stajle, odjednom po kafane izadje napolje.
Simo se samo smijulji pa mi povika - Sta sam ti reko! Samo sto on to rece kad evo ti jednog za nas astal, ma ima u njem dva metra, a ja sam njega ranije primjetio sjedio je u osku sa jednim jaranom i sve u nas nesto pogledali. Lijepo ti on na naskom jeziku rece - Momci, vidim da se kurcite, ajd, ako ste mangupi, izadjite napolje. Simo pogleda u me pa mi rece - Popi de da ljudi ne cekaju!
Izadjosmo ti mi na peron, ja se zdrsi sa onim velikim, a ne zna on da je preko moji ruku preslo na iljade balvana. Poce ga ja biti po glavi, on povika - Ajoj, ne po glavi ispameti! Ja ga bubnu u trbuv, a on veli - Ne u trbuv, izbi paru! Mislim se u sebi - J... ti svoju mater pa kuda cu te onda biti! Ja se okrenu da vidim sta Simo radi sa onim drugim, kad svetu ti nedilju, Simo uvatio ong drugog, stavio mu glavu na šinju od pruge, a otud voz ide. Ja poviko - Ma, Simo, sta to radis od cojeka? On povika ma pustime, samo, bar, jednom da predje preko njega!
Udjosmo ti mi nekako u voz, Simo se odma skro u onaj kupe, razrko se ko ranjski prasac, ja ga drmam i vicem - Simo, ustaj, prošišacemo. - Nemoj me buditi, ja imam sat u mozgu, vice on. Mslim se u sebi - Nemas ti mozga, kamoli sat u njem. Vec svanulo kad smo stigli pa cemo kod Sime u stan. A u njeg, bolan, neka sobica, krvet, neki astalic i ormar, neki drolja razbacano, ma nemas se dje okrenuti.
Veli on - Ma ja to ponekad tu navratim, inace zivim kod jedne Svabice, tu u jednoj zgradi, ima sestru taman za te. Daj, bolan, Simo, nisam ja odje doso radi Švabica, daj ti meni trazi sto posla. - Polako, bolan, kud si navro, bie posla, nije zec, nece uteci.
Nadje ti on meni poso na neko m ranu kod nekog gazde, ma napustio bi ja to, nije to za me, da jednog dana ne dodje gazdina cer, jedna uja, e ljepse zensko u zivotu nisam vidio. Imala ti ona svog konja na rancu pa dolazila da ga jase, da prostis. Prico ja Simi za uju, rece on meni - Pazi ti sta radis, svako zlo na ovom svijetu dolazi od zena, a i najgore prodju kod zena oni sto stanu na po puta!
Dodje ona da timari svog konja pa pozva i mene da joj pomognem. Ja se ko neotice oešo odanju, vidim ne reaguje, uvati je za ruku, ne brani se, odma ja nju skro na onaj naviljak slame. Surduknu ja zuji, rece ona da smo mi Bosanci najbolj zagondzije. J... je ti nako utu, priraste ti ona meni za srce, pa ja ako je jedan dan ne vidm, ja crko.
Prico ja njoj o Bosni, navrla ona ici sa mnom, ne bi nedilja. Dosli mi kod mene u selo, a neka kisa udarila iz neba iz zemlje, a kod mene kuca na kraj sela u jednoj strani, dok smo stigli, pokisli ko misevi. Nalozio ja vatru, napranjo one bukovine da se osušimo. Utom ti dodjose moj stari i stara od ovaca i oni pokisli pa se suse, sve se pusi iz njih, a osjecaju se na onaj ovciji vonj, vidim ja uji to smeta, malo, malo pa zacepi nos.
Iznese moj stari litru sljive pa nam usu da se malo zgrijemo. Stara ispece kavu pa donese, a zuja veli - danke! Moja stara misli da je tanka kava pa povika - J... joj slavu, dijete, mi ovdje taku pecemo. Vicem ja - Nije, bona stara, tanka kava, tako se na svapskom kaze fala. - A, j.... ti taj jezik kad je tanko isto fala.
Veli zuja meni da hoce u toalet. Mislim se u sebi kakav toalet ,ja dvaest godina pisam sa praga, a vrsim nuzdu dolje ispod kue. Izvedo ja nju u onu stranicu, vidim njoj to neobicno, pa je ja moram drzati za ruke dok ona vrsi nuzdu.
Utom izadje i moj stari ,a mene sramota. Sutradan ja udarim dva kocica pa velim zuji - Sad, kad ides u toalet, drzi se za kocice. Vratili se mi nazad u Njemacku, jope ja radim na ranu, vidim nema zuje nekoliko dana.
Meni to nesto sumnjivo, pitam ja gazdu - Dje je, Helga?, tako se ona zvala.Rece ti on da je njoj dosao verenik, a on neki istraziva ,biolg, stali je, pa istrazivo tamo nesto nedje u nekoj stranjskoj zemlji, ne znam ti ni reci.
Sutradan, izbacujem ti ja djubre kad ide ti zuja sa tim svojim biologom, drze se za ruke, pocmu se ljubiti, malo otpocnu pa jope .Naidjose oni kraj mene pa klimnuse glavom, ko biva javljaju se ,i ja klimnu ovom svojom blentom ,a mislim se - Samo da mi ne doje manita, istrgau i nju i njega ko prasica mrsnu zobnicu.
Tesko to meni palo, poco ja ko malo i piti. Kontam, vraticu se kuci, ozenicu Stanu, nase eljade, utom cu zuju i zaboraviti. Doso ja kuci pitam staru - Dje, Stana? - O, dok se ti šajcas sa svapskim rospijama, Stana otisla kod sestre u Baku, udala se za nekog Lalu, imaju maksim zemlje.
Ovi moji jarani me zadirkuju sto nisma dovo zuju ,pa dje je, pa ovo, pa ono. Mislim se kud sam je i dovodio bar me sad ne bi zadirkivali. Poo jope raditi u sumariji, sve one balvane voljtam, a zuja po njima skace, uvija se, pa se ja, bolan, tako zanesem, da me jednom jaran ne odgurnu, satro bi me balvan.
Propio se skroz naskroz, cujem dje po selu viu - Šteta što se upropasti naki momak. I u firmi mi dali otkaz, vele da me ovakvog ne mogu trpiti, djeca samo što mi klipe ne zabadaju u guzicu. A kad se sjetim nekad najjaci i najljepsi momak u okolini, pa kad odem na zbor, a ja sviro usnu harmoniku, one cure polomise se koja ce se uvatiti do mene da igra, ome starije ene skupe se oko kola pa sve gurkaju jedna u drugu i viu - ij li je aa ga j... njegov.
Ubrzo mi umriješe stari i stara, ma crkose. Sad sam ti osto sam i nako leim pod jabukom i razišljam: Boe, je li to tako sudjeno pa tako mora biti, ili to mi svojom budalestinom sami sj...... svoju sudbinu.
Autor: Gerzovac