8.3.2019..Proslo je mjesec dana od Valentinova ili dana zaljubljeni.Jeste mjesec dug ali meni iz glave ne izlazi Riki... Naime na Valentinovo sam na televiziji uo podatak da petnaest posto Amerikanki sami sebi šalju cvijece za dan zaljubljeni. Kad sam ovu informaciji razmjenuo sad drugim svi su se nasmijali a jedan nadpolovini broj je okarakterisao kao “bolesno”. Odmah da kaem meni nije. Zašto bi bilo,o svom trošku za svoju dušu pa ako ih to još usrei,ejvala. A i mi smo se svi prvo nasmijali a nekog nasmijati je dobro djelo. E sad, kakve veze ima rodjo Riki (Ranko) sa ovim amerikim samopoklanjanjem i Danom zaljubljeni? Dvojba moe biti samo za one koji ga se malo i površno sjeaju. Tog naalost pokojnog dobriinu svi koji poznaju doivljavaju i sjeaju se i danas sa osmjehom koji dolazi u našu dušu sa pomisli na Rikija. Moglo bi se dugo i naširoko o njemu ali neu. Ostavljam to vama koji proitate i otrgnete Rikija od zaborava.
Kad je poslije osmogodišnje škole odluio postati brico svi su pomislili pravi izbor za njega.il,okretan a uvijek vesel nema šta nego brico.Obuavao se kod majstora Sulje.Bile su to rane sedamdesete.Davno prije ajfona,mesendzera i vibera. Bilo je to vrijeme kad se komuniciralo preko jednog od najboljih ljudski izuma. Pisala su se pisma. Sa koliko nestrpljenja i ushienja su se oekivala od oeva, majki, prijatelja a posebno od djevojaka , momaka ili simpatija.I Riki je pisao pisma svojim vršnjakinjama a i one njemu. Njegova plemenitost, osjeajnost pa i maštovitost davala su pismima poseban duh. Ona ili one koje su njemu pisale adresirale su na brijaki salon majstora Sulje. Svakodnevno se oekivao poštar Uroš koji je bio jedini poštar u gradu.On bi otvorio vrata i dodao pismo Sulji a on bi nabrzinu bacio pogled na zadnju stranu da vidi koje pošiljalac. Onda bi dodao Ranku uz uobiajeno “Ko je sad ova?” Ranko bi se zagonetno smjehuljio i kratko dobacio “Ma nezaš je ti”. Onda bi se sklonuo u stranu otvorio pismo, itao.Osmjeh na licu i kolutanje oima ponukala bi majstor Sulju da upita “Pa šta kae mala?”Ehh pa znaš” kratko bi Ranko.”Pa da ujemo” dobacijo bi majstor ili neko od mušterija.Ponekad on bi itao naglas veinu pisama a ponekad nebi.Moete samo zamisliti dobacivanje, komentare i smjeh u brijanici. I majstor i mušterije ali i Ranko su uivali. Svaki dan “cirkus”. Tako je bilo i kad je Suljo primjetio da je rukopis isti a imena pošiljalaca razliita. Ustvari je Ranko pisma koja je itao i uveseljavao salon pisao sam sebi. Nije se Ranko puno branio nego su sve svi opet smijali i uivali u simpatinoj dosjetki Rikija. Što da ne o svom trošku za svoju dušu i osmjeh na licima drugih.
Jednog ljeta sa svojim drugarima otišao je na more.Uivali su na svom prvom samostalnom ljetovanju. Ostajali su dugo u no u disko klubu druei se sa mladima. Onda ujutro teško ustati pa su dolazili zadnji na prepunu plau. Jedan dan prijatelji su ga ekali da idu na kupanje zajedno kao i obino.Ranko im dobaci “Hajte vi ja u doi za vama”. I oni odu. Pun gradi turista a plaa pretrpana.Treba proi kroz cijeli grad do plae. Samo sto su Rankovi prijatelji pronašli malo slobodnog prostora da se smjeste na pjesak primjetili su da se ostali kupai ušutiše. Prestade uobiajena graja djece i veseli kupaa. Tad su ugledali na drugom kraju plae mladia koji je obukao zimski kaput ,zakopan do pod vrat.Ispod su virile samo bose noge.Sunane naoale a lice kao od kamena,ozbiljno. Hodao je uspravno i ukoeno kao kip. Sve oi i u vodi i na plai bile su uprte u tu neobinu osobu. Prkosno je prošao preko cjele plae. Kad je došao blizu prijatelja oni ga prepoznaše. Bio je to Riki a on prvo izvadi ljubavni roman iz dzepa pa onda polako otkopa kaput i skidajui ga teatralno. Ispod kaputa samo su kupae gaice. Svi okolo i prijatelji ute i gledaju a onda e on “Šta je, šta ste blenuli”? Onda se stade grohotno smijati kao i svi okola. Riki je postao najomiljenija osoba na plai. O svom trošku na svoj raun i osmjeh na licima drugih.
Moda ga je ovaj prvi susret sa morem odigrao presudnu ulogu kad se poslije odluio da dio ivota provede kao moreplovac. Odluio se pridruiti starijem bratu Ivici. Ustvari povukle su ga bratove prie o zgodama moreplovaca. Kad bi poslije dugih i naporni putovanja došao u našu varoš prepustio bi se uitku sa prijateljima. Poseban dogadjaj su bile veere na Balkani sa damom kojoj bi poelio posvetiti panju tu vee. Crno odjelo, bjela košulja, leptir mašna i lakovane cipele.. Stol besprekorno uredan, bjeli stoljnjak sa salvetama,cvijee i irak sa svijeama.Obavezno do orkestra prvi stol je ekao. Nekoliko konobara je serviralo, mjenjalo stoljnjake i salvete. Riki je uivao o svom trošku i za svoju dušu...
Autor: Zdravko Gale Bakovic