3.3.2008..Trenutak seanja O onima koji nisu sa nama obino priamo dugo i s ljubavlju i kao to ree nekad davno Branko opi: ''Samo lijepe stvari, jer to jedino ostane iza ovjeka'' – tako i meni u seanju pre neki dan minu pomisao da ve neku godinu ne urim da uoi 8. marta poaljem estitku uz nene latice orhideja potom na meni dobro znanu adresu u Mrkonji-Grad...
...Desnom rukom je podizala zelenu aluzinu i tako pustila prvo jutarnje svetlo u moju sobu, dok se levom rukom branila od bele zavese sa naslikanim braon trskama, koju je vetar to nosi dah prolea ubacivao unutra, kroz otvorena balkonska vrata iznad mog uzglavlja. Stajala je tako pored mog kreveta, a izlazee sunce iza vrhova Orugle sijalo je i u njenoj kosi i oreol stvaralo. Mada nisam u potpunosti bila razbuena, ali bila sam svesna lepote tog trenutka i blagog osmeha...
Priala mi je neto, a ni tad nisam znala o emu, samo znam da se smejala zvonko i mladalaki. Oseanja su me ponela...Trenutak je bio uzvien. Kao da nisam bila vie tu, ve negde u visinama odakle sam gledala prelepi kadar iz nekog nemog filma...
Moja majka nesvesna toga da mi nikad nije bila lepa do tog trenutka, stajala je i dalje kraj mene i priala... Tog trenutka sam osetila svu onu nenost, ljubav i tananost oseanja koja veu majku i erku. Upijala sam dugo njen lik elei da je upamtim takvu.
Govorila sam sebi ovo je trenutak za pamenje. Ta lepa, mlada, zdrava i prepuna ljubavi ena je moja majka...
...I danas seanje na taj trenutak u mojoj devojakoj sobi me uznese. Pomislim da neu izdrati pomisao na plimu oseanja koja me zapljusne, jer svu ljubav koju mi je pruala do tada, a i do kraja njenog ivota pretoila sam nekako upravo u taj trenutak seanja...
...Kada bih samo mogla takav slian doivljaj ostaviti mojoj erki u seanju, doivljaj od kojoj e joj biti toplo u srcu itavog ivota, bila bih srena i neizmerno bogata ena.
Autor: nat