18.2.2008.. Velegrad. Jesen. Poelo se ranije smrkavati.
Izaao sam malo da bi upoznao grad, da mu se divim. Tek sam tu par mjeseci. Doao sam iz malog gradia, velika je ovo promjena za mene. Ne poznajem, ljude, grad, vrijeme privikavanja, upoznavanja. Idem bez cilja, ni sam ne znam gdje se nalazim.
Ugledah grupu ljudi, ekaju tramvaj. ini mi se da meu njima ugledah poznatog ovjeka. Srce mi zaigra bre. Pribliih se grupi i pod ulinom svjetiljkom prepoznah moga komiju. Jeste on, moj komija. Otkud ba ovdje? Oh, kako sam se obradovao.
Prilazim mu sa lea, elim ga iznenaditi. I on izgleda eka tramvaj sa ostalima. Prioh mu, uhvatih ga za rukav da ga iznenadim. U tom istom asu mrak. Nestade struje. "Deparo, deparo!", povika moj komija i otrgnu ruku.
Oko mene se uzmuvae ljudi, neko vie "evo ga, dri ga". Ali struja doe odmah i komija ugledavi mene iznenaeno ree: "Jebo ti svoga ja mislio deparo, otkud ti ovdje, ma prepao si me". "Ja mislio neki deparo".
Vidjevi da se mi poznajemo ljudi se povukoe i nastavie ekati tramvaj. Malo smo popriali ja i moj komija i u tom, tramvaj stie. Ulazei sa vrata zastade moj komija i ree: "Ma jesi me prepao".
A ti mene nisi, mislim u sebi, ta bi bilo sa mnom da struja ne doe isti tren?
Autor: MS
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.