27.1.2008..Grozdovi vodenica koje stanovnici Jajca, Jezera, ipova i okoline nazivaju mliniima, od davnina su prepoznatljivi za celu Krajinu. U ove zimske dane malo ko ih poseuje, ali svako svedoenje o njima, nostalgino priseanje i uenje nesvakidanjem pomirenju prirode i oveka, izazivaju divljenje.
Na razmeu Velikog i Malog plivskog jezera povezanih slapovima, postoji petnaestak drvenih vodenica-sojenica pokrivenih indrom. Jedinstvene su po mnogo emu ove ovekove umotvorne radionice, kako nam ree jedan sabesednik, za proizvodnju brana. One su nemi svedoci istorije i otvorena knjiga davnina ije tokove samo moemo nasluivati. Iz okolnih sela ljudi su vekovima na konjskim leima, samarima donosili pune vree ita i nakon probdevene noi pored kamenog toka, ispod kojeg je u ko padalo toplo brano, odlazili kuama. Za njima, posle meljave obino je ostajao dugaak trag kopita i zlatno utog brana.
Tako se pripoveda o reci i mliniima ispod kojih hui iva voda iz koso poloenih stublina od izdubljenih hrastovih klada obraslih mahovinom. Iz njih, pod snanim mlazevima i sada se uokolo vrte daane lopate i pokreu uspravna vretena ispod otrog mlinskog kamena.
Obzirom da sve vodenice slie jedna drugoj jer sve to je vrijeme razgraivalo, ljudi su se trudili da iznova, na priblino isti nain sagrade, moe se rei da su sestre blizankinje. Pravljene su u istoj veliini, bez tavana, prozora, dimnjaka i ako se u njima vatra loila na ognjitu, da se na njoj ukuva kola od sveeg ita zapreten u lug i posut arom, ogreje i osvetli u noima, pored huka vode i eketala. Niko ne zna kada su prvi mlinii podignuti, ali su sigurni, kako nam ree uro Subai koji je odrastao i zamomio se u ovom kraju, a sada ivi u Gradiki, da tu vekovima stoje na svojim tankim, mokrim i naoko nesigurnim nogama.
"Eto, takve ih pamtim i svaki susret sa mliniima u meni budi ivotnu radost, lepo seanje i nikada do kraja isprianu priu", setno kae Subai pokazujui celu okolinu ispunjenu vodom i oivienu visokim kamenim bedemima.
Tekst i foto, M.Pilipovi, EuroBlic