25. novembar
18.12.2004..
25. novembar je bio i proao. Kao i svake godine...
Naravno, javljaju se vrli istoriari i tumae taj davni dogaaj iz
1943. godine ovako ili onako. Kako to ve kome danas odgovara.
Te "temelj BiH", te "samo uvod u Avnoj", te "bratstvno i jedinstvo", te
"Jugoslavija", te "antifaizam", te "secesionizam"...
Sakupilo se nekoliko stotina boraca "onog" rata, razni
"simpatizeri" iz raznih "krajeva BiH", poloili su cvijee ispred
nekadanjeg muzeja Zavnobiha, Doma kulutre i biste ure Pucara Starog.
Niko da se sjeti da je Dom kulture (nekada Dom Zavnobiha) uniten u granatiranju Mrkonjia i da sve do danas stoji devastiran.
Nekako ima simbolike u ovom inu - okolo cvijee i sveanosti, a unutra
je trulo i zaputeno, uniteno od rata se i ne obnavlja.
A za to vrijeme u Mrkonjiu normalni radni dan. Tako ve
petnaestak godina unazad... Nekada se za taj datum grad okretao
naglavake.
Ono to je upadljivo je to da svi ti tumai "ideja Zavnobiha i
Avnoja" gube iz vida jednu injenicu - genearacije koje su tokom
narednih dana (a to su udarni dana za izlaske: petak, subota i
nedjelja) preskakali preko cvijea poloenog na trotoar ispred
nekadanjeg muzeja, su momci i djevojke koji se nekadanje SR BiH i ne
sjeaju. Treba li rei da su sada glavne "face" u gradu generacije
roene poslije uvene Olimpijade. A njih sve to skupa nikako ne zanima.
Tog vikenda su druga deavanja i prie potresala grad. U "Nirvani"
gostuje Maja Marijana. Otvara se renovirani XL. Svadba u hotelu (ija,
koja....). Koarkai "Mladosti" redom pobjeuju u provj ligi RS
(organizuje se prevoz u dvoranu Obilievo u BL jer tamo igraju kao
domaini). Priprema se ski-lift na Balkani. Peku se rakije ("koliko se
vadi?, kako se uva komura...").
Kolju se prasad...
Jednostavno, neke druge stvari, svialo se to kome ili ne.
Ono to je jako pozitivno u svemu tome, jeste da je cvijee
poloeno na trotoar u jako prometnom dijelu grada tokom guvi petka i
subote navee, silnih izlazaka i etnji ostalo netaknuto. Klince
Zavnobih ne zanima, ali im i ne smeta.
Jednostavno ih ne interesuje.