13.2.2011..Po prianju mnogih za košenje trave niti je bilo bolje kose od varcarke, niti e biti, jer je najpoznatija na prostoru bivše Jugoslavije, ali i mnogo dalje. Ime joj potie od Varcar Vakufa, kako se nekad zvao Mrkonji Grad u kojem su kovai stvarali ovu britku i nelomljivu kosu.
Nemogue je bilo doi u nekadašnji Vakuf, a da se ne uje zveka i udarci ekia iz kovanica.
Grad je mali, a ponosio se s 36 vrsnih kovaa.
Danas toga više nema, ovdje su samo tri kovaa i ostala su, naravno, sjeanja.
Meu njima je i Milorad Sladojevi, poznatiji po nadimku eli, koji je u isto vrijeme i jedan od najboljih kosaca ovog regiona. udan i neobian spoj da dobar kova bude u isto vrijeme i dobar kosac. Pria da se košenjem bavi od malih nogu, ali da je sasvim sluajno postao kova.
On je u tom poslu bio samouk, što je još vei njegov uspjeh, jer poznato je da tajna kovanja i oblikovanja metala u sjeivo spada u vrhunsko znanje koje se prenosi s koljena na koljeno.
Ulae se mnogo truda jer od kvaliteta napravljene kose zavisi i trajanje kovake tradicije onog ko kosu izrauje.
- Sluajno sam, poslije proteklog rata, poeo kovati kose. Niko mi nije pokazao put do ove vještine, te se tajne i te kako uvaju. Naravno, trebalo je vremena a ja sam mogu najbolje ocijeniti šta je dobro za košenje - pria Sladojevi i istie da nije nimalo lako biti dobar kova, jer to iziskuje mnogo vremena i upornog rada.
Mrkonjiki kovai kau da je pri izradi najbitnije kaljenje kose, a taj kal sadri, uz vosak i ulje, salo medvjeda i jazavca kao i neke sastojke koji su tajna majstora. Svakako tu su i izuzetni klimatski uslovi koji gode kosi.
- Kaljenje kose jeste najbitnije i ono spada u sam vrh tajnovitosti kovaa i zato tvrdim da je prava umjetnost napraviti kvalitetnu kosu. Umijee otkivanja kose ima više operacija, potezanje, noenje, pravljenje pete, razbijanje. Više se puta znalo desiti da pogriješim, a posebna preciznost treba oko peglanja. Bitan je i materijal od kojeg se pravi kosa - kae ovaj mrkonjiki majstor i dodaje da preko zime iskuje oko 200 kosa, koje tokom godine sve proda.
Mrkonjike zanatlije kau da kosa uvijek dri svoju cijenu, nekada je vrijednost kose bila jednaka vrijednosti dobre ovce.
- Zimi kujem, a ljeti kosim i prodajem kose. Za dan mogu napraviti kosu ukoliko radim cijeli dan, a cijena jedne iznosi 100 KM. Kad imam vremena pravim i kosišta. Uspijem sve prodati u toku godine, jer ljudi danas kupuju kose za suvenire - iskren je eli.
Inae, eli je mnogo titula, diploma, pehara i novanih nagrada osvojio od 1991. godine, kada je zapravo poeo da se takmii u košenju. Poeo je još kao djeak kositi, a ugledao se na svog oca koji je, kako kae, bio uveni kosidbaša u selu.
Kae da je 20 puta bio pobjednik kosakih manifestacija, takmiio se po raznim mjestima u RS, ali i po srbijanskim i crnogorskim kosištima.
Kosac, pria Sladojevi, mora posjedovati mnogo kvaliteta, znanja, vještine i snage da bi došao meu prvake.
- Da bi kosac kvalitetno pokosio parcelu bitno je da ima snagu, spretnost, dobru kosu koju mora znati i pravilno naoštriti. Na kosidbama ocjenjuju i vrijeme košenja što znai da je potrebna i brzina. Pred takmienje uporno vjebam, a najviše kosim i trim - objašnjava Sladojevi.
Meutim, Sladojevi se kao i sve njegove kolege slae da su elektrine kosilice danas u prednosti i runo košenje polako nestaje iz interesovanja i cijenjenja, a mladi su nezainteresovani i pasivni za takav vid rada i razonode.
"Fokus", www.fokus.ba