10.12.2012..Zahvaljujui angaovanju i finansiranju opštine Mrkonji Grad i Ministarstva prosvete i kulture Republike Srpske i pomoi Kulturnog centra „Petar Koi” iz Mrkonji Grada, tokom 2011. i 2012. godine arheološka ekipa Muzeja Republike Srpske iz Banjaluke izvela je dve krae istraivake kampanje na lokalitetu „Prizren” kod Mrkonji Grada. Bila je to izuzetna prilika da se zaviri dublje u prošlost ovog neobinog mesta.
„Rezultati ove druge po redu kampanje, potvrdili su ve izreenu pretpostavku o boravku vojne posade i o odbrambenim aktivnostima tokom boravka na ovom mestu. Karakter nalaza je uglavnom slian onom iz prve kampanje, s tim da se sada pojavljuje raznovrsnija i brojnija grnarija. Ovim nalazima treba pridodati jedan predmet izraen od ivotinjske kosti, mogue da je pisak nekog muzikog instrumenta, nekoliko sitnijih ulomaka staklenih posuda i delove masivnog rvnja”, rekao je za „Politiku” arheolog Goran Simonovi.
Tokom druge kampanje prvi put pronaeno je i nekoliko ulomaka praistorijske grnarije koji za sada ukazuju i na boravak oveka iz bronzanog doba, najverovatnije na nekom oblinjem lokalitetu ili ak na ovom dominantnom mestu.
„Centralnim delom dominira krenjaka stena, za deset metara viša od okolnog terena. Sa tri strane stena je opasana zaravnjenim terasama, po ijim ivicama se proteu ostaci zidova. Zidovi su najbolje ouvani sa june strane, mestimino i do visine od sedam metara”, objašnjava Simonovi.
Lokalitet ima izrazito dominantan i nepristupaan poloaj. Jedini mogui pristupni pravci su sa istone strane, od kojih je jedan pratio severnu padinu brda Prizren, odvajajui se na mestu današnjeg zaseoka Prizren od puta koji je još u drevna vremena spajao dolinu Sane sa dolinom reke Medljanke.
Simonovi dodaje da se Prizren tokom srednjeg veka nalazio na junoj granici upe Banjice, jednoj od mnogobrojnih upa srednjovekovne bosanske drave „Meu lokalnim stanovništvom Prizren je poznat kao mesto gde se nalazio srednjovekovni grad u kojem je ivela legendarna Crna kraljica, kojem su ljudi nalazili vrhove kopalja i strela, delove sablji, klinove i potkovice”, kazao je Simonovi.
Rezultati arheološkog istraivanja jasno su pokazali da je ubrzo posle devastacije kompleksa došlo do obnove ivota na lokalitetu. To su ilustrovali i potvrdili nalazi kasnosrednjovekovne grnarije, gvozdenih vrhova strela za samostrele, delova kamenih topovskih kugli, konjskih potkovica, gvozdenih klinova, kao i mnogobrojnih ivotinjskih kostiju.
Boravak vojnike posade na lokalitetu mogao bi da se povee sa formiranjem Jajake banovine, tampon-zone izmeu ugroene Ugarske i Turske carevine u ekspanziji, koja je funkcionisala izmeu 1463. i 1528. godine. To bi mogao da bude širi okvir za formiranje pomenutog kulturnog sloja na lokalitetu „Prizren”, mada je poznato da su krajevi koji pripadaju dolini Sane konano pali pod tursku vlast ve tokom poslednje decenije 15. veka.
„Ovo arheološko istraivanje bacilo je samo traak svetlosti na tajne koje uva i pamti ovo neobino mesto. Još uvek ostaju skriveni odgovori na pitanje ko je i kada podigao ovaj arhitektonski kompleks. Naravno, i na pitanje sa kojom namerom je to uinjeno, kao i da li je to bila manja fortifikacija, vlastelinski dvor ili moda ak monaški skit”, kae Goran Simonovi.
Na podruju mrkonjike opštine za sada je poznato 270 arheoloških lokaliteta, od praistorije do srednjeg veka i da bi oni mogli da imaju znaajnu ulogu u razvoju turizma, a time i u ukupnom ekonomskom razvoju lokalne zajednice.
Boro Mari ("Politika", www.politika.com)