"Mrkonjiću ne mrzim te, al te sve manje volim"

Svoju profesionalnu deformaciju najčešće kroz obični razgovor sa prijateljima, pretočim u neku vrstu priče koja često dobije formu kao intervju. Bez obzira na Radovanovo i moje dugogodišnje drugovanje, ja ga ne štedim neugodnih pitanja, jer znam da ću često dobiti iskren i pametan odgovor. Ljeto u Mrkonić Gradu, Radovane kao ga opisuješ?

Tužno je to da su ulice prazne, a da su te iste ulice samo par godina ranije bile pune ljudi svih generacija i turista. Al ako se vratite na moje predhodne nastupe i priče, ta tuga se mogla naslutiti i sve što se dešava il bolje rečeno ne dešava, mene lično ne iznenađuje. Dovoljno je biti tu i pratiti razvoj grada, političe odluke i sve to realno sabrati i vidjeti rezultat koji sigurno ne donosi sreću ovom gradu.

Hoćeš da kažeš da ovaj grad nema sreće?

Sreću čine ljudi, ljudi koji svojim znanjem,pameti i sposobnošću bi trebali da brane grad od nesreće. U ovom slučaju ja ih optužujem da su to ubice moje sreće. Da je ta optužba realna i tačna, to govori činjenica da ti isti ljudi vrlo dobro znaju usećiti sebe i bližnje svoje.

Raspoložen si za duhovnu priču,pa evo da se vratimo na trenutno stanje kroz pitanje,gdje je trenutno Mrkonjić Grad, kuda ove političe odluke vode i dali grad ima budućnost?

Očito da se o turizmu grada samo priča i to je sve. Uzmite susjedne opštine, pa ćete se uvjeriti koliko se taj turizam osjeti po svakom segmentu, od kulture do ambijenta koji očituje ljretnu sezonu. Uspjeh i imidž grada sigurno ne mogu stvarati ljudi koji su postavljeni po politickoj, stranačkoj podobnosti. To je rak rana svakog sistema i osim propasti, bola i najgoreg tu se ništa dobro ne može desiti. Ljudi bez ideje il još gore pogrešne ideje ili oni koji kradu ideje su ljudi koji vremenom svataju da to nije za njih i onda su još opasniji, jer jedino na čemu rade, to je da zadrže poziciju.

Za pohvaliti je da je grad dobio još jedad sportski teren?

Tenis teren u Mrkonjic Gradu... to me često navodi na smijeh, al kad se osvrnem na mnogo bitnije projekte, mnogo humanije itd, tad mi i nije do smjeha. Zna Mrkonjić tako zainteresovati javnost... sjećam se da je Mrkonjić nekih godina na broj stanovnika imao najviše alkoholičara, pa je ima najviše automobila, a evo i sad to je jedini grad u kojem je sport najvažnija stvar na svijetu, dok je sport u svijetu najvažnija sporedna stvar.Nikome nije teško predvidjeti budućnost grada u koliko se vidi koliko sve to kosta i koliko se iz opštinskog budžeta odvaja za sport.

Sudeći da je ova vlast opet dobila povjerenje naroda, sve te kapitalne investicije i ostale projekte taj narod pozdravlja?

Tačno je to, ja uopšte ne govorim u ime naroda. Meni i jeste drago to što je narod zadovoljan. To što meni nije dobro il što bi ja sve to radio drugačije i želio da je drugačije, to je moja lična stvar. Al ja kao dobronamjerna osoba ne gledam samo svoj život, tako i u ovom slučaju me raduje to što su ljudi zadovoljni, to što im ova vlast omogućava bolji život. Ja sam lično od svog života imao i iskoristio svojih pet minuta, to ne znači da i drugima ne zelim još više i bolje. Čim se ovaj narod ne žali i čim podržava svaki projekat vlasti, od ukidanja doma zdravlja do toga da nas od vise od 20.000 sad nema ni 13.000 stanovnika itd itd onda to treba poštovati, a to što je u kojoj pjesmi „Mrkonjiću ne mrzim te,al te sve manje volim“ to je moja lična pjesma, a ne grada, niti ovolike zadovoljne mase.

Milan Mitrić, dopisnik SRNA

Podijeli na Facebook-u

Tweet