Radovan Jotić Mento, sagovornik sa kojim je ugodno razgovarati,zahvalno,jer svaki razgovor sa Mentom ima svoj početak i kraj i ono najbitnije zanimljivost koja zaintigrira gledaoce, čitaoce i slušaoce. Kako to objašnjavaš?

Dugo sam u javnom životu, a i kad nisam često sam na mjestima gdje se debatuje, raspravlja, dokazuje i gdje se je komunikacija usmjerena u različitim pravcima.

Život i iskustvo su me naučili da sve dok imaš priču i dok te ima ko slušati... živ si.

Koliko misliš da tvoja priča ima uticaj na lokalnom nivou u smislu razvoja sredine u kojoj živiš?

Moja priča može imati neki smisao i svaki put kada bi taj smisao prerastao u uticaj, tada bi određene strukture u meni prepoznali uspjeh koji ugrozio nečije vec započete projekte i ciljeve. Na sreću svjestan sam posljedica, kao i različitih metododa sa kojima raspolažu, pa se tako znam udaljiti u smislu da je to udaljenje tobože slučajno.

Da se vratimo nekoliko godina unazad. Radio si u prvoj mrkonjičkoj televiziji, potom kao urednik radijo stanice Alba, poslije si bio vlasnik radija “MG-ton", kao i urednik tv kanala Kablovske televizije „KTV“?

Da, s tim što sam tu prvu lokalnu televiziju ja pokrenuo i svojom opremom osposobio,a to nisu bila mala srestva. Isto tako sam za tu istu televiziju napravio spisak ljudi koji bi „trebali„ raditi. I sad vidim da sam napravio veliku gresku sa 99% ljudi koje sam uveo u taj posao. Danas ti isti ljudi nerado izgovaraju moje ime, a da ne spominjem period dok sam imao radio stanicu šta su mi sve sve radili kroz svoje dopise Regulatornoj Agenciji itd. To mi je bilo hvala što sam mnoge spasio ratnih linija, propalih firmi, bezdradnih mentaliteta itd.

Jesi li razmišljao o tome, zašto ti se to dešava?

Naravno da jesam, ne samo razmišljao, čak sam radio duge analize i proučavanja sebe i drugih. Došao sam do različitih spoznaja i rezultata o takvom stanju. Naime, radi se o ljudima koji su u suštini nesrećni i svjesni svoga neznanja. To je za društvo jako opasno. Ljudi koji rade u poslovima koji su za društveno dobro, a svoj lični uspjeh forsiraju po svaku cijenu dovodi samo društvo u opasnost. Ljudi kojima je moral na nebitnom mjestu dovode društvo u pitanje opstanka. Siguran sam da ne postoji bilo koja vrsta krize gora od krize morala. Možeš imati novac, pa ne imati, možeš imati bolest, pa ne imati, zastavu, grb, teritoriju, sve možeš imati, al onog momenta kad ti moral nije bitan, tad definitivno ne postojiš!

Ljudi bez duha i morala kada počnu gubiti i najmanje materijalnog, tad ih hvata strah, a iz straha čovjek postaje zao. Tako da sam siguran da je za jedno društvo moral najači stub opstanka.

Kakvu budućnost predviđaš gradu i samom sebi ?

S obzirom da sam ja definitivno većinski vlasnik samog sebe,ja ću se o sebi brinuti tako što ću živjeti za čast, a ne kapital, što ću svoju kreativnost dijeliti sa ljudima koje volim i mi poklanjaju ono što me najviše veseli, a to je pažnja.Bio sam dostojanstven, tako da mi to i dalje nije teško biti. U to ime planiram okupiti osobe čistog duha i bar jednom mjesečno organizovati druženja uz vino i gitare i sve ono što će nas činiti boljim.

Kada te možemo vidjeti u radu medija?

To još ne znam, kad gdje i s kim. Teško je čovjeku koji ima šta da kaže, a ne nađe slušaoca, a još je teže slušaocima koji ne nađu nikoga ko bi imao šta da im kaže.

Milan Mitrić, "SRNA"

Podijeli na Facebook-u

Tweet