15.10.2010..Moj je otac bio redar i popravljao hotelske pipe i zidove. Ljut je bacao alat i pitao kako bas sve cega se dotaknu mogu i da pokvare?
Jednom kad sam uzivo imala moj prvi koncert na nasoj Grckoj i pjevala pjesme da li Josipe ili Novih Fosila on me je sa prozora Zavnobiha dok je bio na poslu prozvao i rekao: - Mars kuci sto me sramotis - kakvo je to zavijanje?
Ni do dan danas nije priznao ni moj rad niti moje po mnogima prilicno dobro izvedeno pjevanje.
Hehehehehehe!!!!
Po njemu je kultura, gluma, pisanje bilo samo tracanje vremena.
Danas u ovoj eri 2010 gleda neke njemacke serije - gdje niti jednu jedinu rjec ne razumije. I uziva zamislite u glumcima drugog reda.
Ja i mati sjedimo i cutimo pored tv aparata. Razmisljamo o tome koliko vremena je ulozio u neke sporedne glumce i uloge.
A mi porodica ako malo glasnije progovorimo-smetamo.
Hehehehehe...
U zivotu narode moj Velicki ili ne nema ni seme ni redosljeda. Paradoks zivljenja i relacija izmedju ljudi nikad nema ni pocetak ni kraj.
Trajanje. Postoji samo trajanje. I u njemu manje ili vece davanje.
Mati mi je na svom poslu, njemu i djeci u kuhinji izmisljala dakonije. Najmladja sestra mi bila osjetljiva - nije jela puno.
Ja sam bila najveci gurman njene kuhinje i jela sve od suhog kruha do mesnate boranije.
Zato sam i kao nedostatak sina nosila sa Lisine teske balvane i krecila kuce i pravila fasade.
Dug je bio put do moje reume...
Bila je i ostala omiljena kuharica - carsijsko dijete za koje je svako pitao od komsinice Milene i njene djece Branke i Maje koju je brizno cuvala kad je bilo vrijeme kosidbe
Eh... Bilo je to neko fino vrijeme.
Sestra Samira mi bliznakinja-nije voljela halooo banane! Banane sto se s njima najveci sportisti hrane!
Haaaaaahahaha??!!!
Brat Zlatko je svojim sestrama bliznakinjama ucrtao vjecito srce od plave tinte na desnom ramenu. Trazio kao djecacic svoj put dizajnera u nekom po njemu zakasnjelom vremenu. Pored klimave drvene ograde naseg komsije Stanka i zene mu Zorke.
Otac Enver ga istukao i pogledao strogo da bi na kraju dosao do zakljucka i rekao: - Mozda je dobro da imaju taj znak nestasnosti da mi se djeca lakse nadju i ne izgube!
Moje strine su bile sekretarice nekom opet mom blizem rodjaku Jasku koji je dogurao do ministra i nikada nije iznevjerio intelektualnu masku
Jedna od njih Fadila je izgubila svog voljenog sina naseg dragog brata Nerku... Nermina.
Amidze Raif i Rifet su kuckali po jednu kosu varcarku da poslije posla u Metalcu zarade djeci jos po koju banku. U nasoj avliji bilo je i smijeha i ludosti.
Bacali su se tu i u huji bokali puni vode jer neki koji su danas postali pravi ljudi su bili tkz. losi djaci.
Ne moram imenovati.
Dobro je.
Prezivjeli smo.
Mi vjeciti djaci.
I nismo ostali ni coravi ni sakati..
Hahahahaha.
Sada je nasa Jasmina prava uciteljica
Dina daje injekcije i kaze djeci: -Ovo je snälla boca!
Edin kupio nekretnine. Trenira i djecu u fudbalu i kao i uvjek. Taj zna za salu.
Elvedin nam je isto u Americi neki tata mata svog fakultetskog zanata.
Nedim uci zanat kosa i alata.
Jasko je dogurao do vise sile u bolnici.
Haloooo dalekoj Americi cemerici!
A bili smo zaista vragolasti sitni ljudi a sada ipak veki djaci.
Ja sam kao i uvjek posmatrala zivot.
I kao djete pojednostavila nas put Velica u dvije rijeci.
Uzmi ili baci.
Uzmi ili baci.
Kristianstad den 15 oktober 2010
Autor: Emira Veli Sundkvist
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.