31.5.2010..Bez obzira kakav im je "zvanian naziv", zvali smo ih jednostavno "ikice".
Dolazak ringišpila je uvijek bio dogaaj za mališane. Ja pamtim da su
dolazili na plato "stone pijace" i kod "novog stadiona". Uz ringišip i
"ikice", obavezno je bilo i gaanje rua, par flipera, ponekad gaanje
konzervi platnenom loptom...
Kasnije su se pojavile i prve video igrice...
Sada sam bio prijatno iznenaen dolaskom luna parka u naš grad. Smjestili su se platou ispod gradske arene.
Autii, tobogan na naduvavanje, ringišpil veliki, mali...
Naravno, nezaobilazne su i ikice, a prijatno iznenaenje su i 4 trampoline. Vriska i smijeh djece su stvarno melem za uši.
Kokice, šeerna vuna, etoni, nagradne vonje...
Za skakanje na trampolini 5 minuta - jedna marka. A pet minuta proleti u trenu. itav red djece eka. Skakanje na toboganu na naduvavanje-jedna maka. Gomila obue u podnoju.
Djeca oznojena grabe uz merdevine od kanapa prema vrhu. Autii, jedna vonja jedna marka. U svakoj vonji jedan auto dobija nagradu-besplatnu narednu vonju. Pred kraj, na razglas se proglašava pobjednik.
Kako je broj autia na mjestu zadnje registracije, obino dobitnici nisu ni svjesni svoje nagrade. A kada im "iko" ubaci besplatan eton, srei nikad kraja - i nova vonja i priznanje da su "najbolji vozai".
Stoni fudbal je takoe jedna marka. itav groz djece navija. Kokice nisu ni priblino slatke kod kue, kao one kupljene u luna parku. Na sve strane-zabava.
Ogromne djeije oi, a sitne kovanice u oznojenim dlanovima. Nedovoljne za sve.
A samo da je još par maraka. "Otišli su sa 15 maraka, a nisu bili ni sat vremena. Idu kui, plau, svaaju se... Suza suzu stie. Tvrde da nisu vozili više od jedne vonje autiima, a sve su potrošili..." - tako jedna majka opisuje doivljaj svojih sinova.