Posle dužeg vremena, zimus sam imao priliku da provedem noć, sa mojim Gerzovcima, kraj rakijskog kotla.

Jesenas šljive dobro rodile pa otac rad, slava prišla, da ima prave, čiste šljive da iznese pred ljude. Rakijski kotao (kazan) ili kako ga iz milošte zovu veseli stroj (sprava, mašina) veliki je magnet za zvane i nezvane, znane i neznane, pogotovo kada padne noć.

Pekli smo cijeli dan pa zašlo se duboko u noć. Mjesec se pomolio iza Borovice i obasjao snijegom ususkano Gerzovo. Ubrzo oko kotla okupilo se desetak ljudi, nekako je atmosfera življa, veselije je. Ciča zima stegla, u nozdrvama se osjeti miris tek ispečene rakije i tropa koji se puši u koritu. Časiša kruži, ide iz ruke u ruku, svi nazdravljaju i blagosiljaju posao.

Poneki kad ostane malo rakije u čašici, prospe je u vatru, ona bukne i odgovori plamenom. ''Djeco, vidite li kako rakija gori, tako bolan, ona i u isanu gori, nemojte čudo piti'', upozorava stari kotlar. ''Vala, kad ti nisi izgorio, neće niko'', dobacuje neko iza kotla.

Na trenutak, kad utihnu naši glasovi, čuje se kako komina kvrca i ravnomjerno okretanje ručice da ne bi zagorjela. Čas grijemo leđa, čas se okrenemo licem prema kotlu, mada nas ponekad zaguši dim kad ga vjetar natjera. Komšo povuče pjesmu ''Evo kotla, evo garavoga, evo moga brata rođenoga'', mi ostali prihvatismo pjesmu koja je parala noćnu tisinu.

I tako pjesma za pjesmom, rakija za rakijom, mjesec uveliko odmakao. Kotlar vadi krompir iz žara, stari donese udo mesa, tu je i kajmak. Pijuckamo, mezimo, pjevamo, pričamo o nekim vremenima koja se neće vratiti.

I ova noć je samo repriza jedne epizode iz tih vremena kojih se prisjećamo. Kad sam bio mali, volio sam da se šunjam oko kotla, da slušam priče i pjesme sve dok me ne bi onako dremovnog otjerali u krevet. Mjesec se izgubio, uveliko zabjelilo, pjetli lupanjem krila i svojom pjesmom pozdravljaju novi dan.

Umoran, ozebo, dremovan, kao nekad u djetinjstvu, doduše nisu me otjerali otišao sam u krevet. Prije nego što ću utonuti u san, neka toplina obuzimala je moje tijelo i u duši sam osjećao veliko zadvoljstvo što provedoh noć kraj rakijskog kotla.

Autor: Gerzovac

Podijeli na Facebook-u

Tweet