25.12.2009..Kao odgovor na nedavno objavljenu vijest o uspješnom lovu na vukove
(koju smo prenijeli sa sajta Podbrda), i polemiku koja se razvila na
našem sajtu o lovu na vukove, dobili smo tekst o Zaštiti vuka u BiH
koji su nam poslali iz Društva za zaštitu ivotinja "Noa". Tekst
prenosimo u cjelosti:
Tokom proteklih zima, u Banja Luci je bilo mogue vidjeti stravian prizor koji kao da je iz nekih drugih, davnih, vremena divljeg zapada. Taj muan prizor nije ostao ne zapaen u javnosti, jer je izazvao zgraanje, revolt i osudu mnogih stanovnika grada.
S obzirom da je vuk strogo zaštiena vrsta u zemljama EU i da je zaštien i u zemljama u našem okruenju nadamo se da e se u BiH uskoro pristupiti ozbiljnoj analizi brojnog stanja. Ovakva analiza bi zasigurno pokazala da je ugroena vrsta koja ni iz daleka ne ugroava ovjeka i njegovu imovinu u mjeri u kojoj to prikazuju institucije zaduene da brinu o divljim ivotinjskim vrstama u BiH.
Vuk je jedna od rtava paušalne i loše procjene i vjerujemo da e odgovorne institucije donijeti odluku o zaštiti vuka prije nego što to bude prekasno za ovu fascinantnu ivotinjsku vrstu.
Vuk u Bosni i Hercegovini
Zasjedanje CIC-koordinacije za JI i Centralnu Evropu
Izlaganje: Prof. dr. Avdo Sofradija
Populacija vuka u Bosni i Hercegovini predstavlja zasebnu taksonomsku jedinicu / podvrstu koju je Bolkay (1925) opisao na temelju analize relevantnih morfološko-taksonomskih osobina lobanje. Orginalni opis ove podvrste (Canis lupus kurjak), koju je autor ovoga teksta imenovao prema autohtonom narodnom nazivu kurjak, zasnovan je na analizi jedinki s podruja planine Borje (Tesli). Prema nalazima do kojih je došao autor, bosanskohercegovaki vuk / kurjak znatno se razlikuje od tipine podvrste Canis lupus lupus i apeninskih vukova Canis lupus italicus.
Tako je opis nove podvrste (Canis lupus kurjak) ušao u odgovarajuu literaturu i tretira se kao i ostale podvrste vuka. U „Fauna dItalia“ navodi se da u Bosni ivi zasebno podvrsta vuka Canis lupus kurjak. U katalogu „Fauna Jugoslavije“ uli i Miri (1967) konstatuju da u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini ivi posebna podvrsta Canis lupus lupus, a u Bosni, Crnoj Gori i Srbiji Canis lupus kurjak, pri emu se centar areala nalazi u Bosni. Miri (1970), bez bilo kakve ograde, tvrdi da podvrsta Canis lupus kurjak ivi samo u Bosni i okolnim planinskim krajevima. S ovim se slau Bojovi i oli (1973). Merch (1970) i Brancelj (1988) takoer navode da u Bosni i Hercegovini egzistira posebna podvrsta (Canis lupus kurjak) i njegov taksonomski status ne dovode u pitanje. Jedan od radova koji zasluuje posebnu panju kada je rije o bosanskohercegova koj populaciji vuka je rad Bosiljia (1988). Ovaj autor je dao zanimljiv prilog prouavanja populacije vuka u BiH. Analizom 46 lobanja (26 mujaka i 20 enki) citirani autor je utvrdio veoma vane morfološko-taksonomske osobine lobanje ispitivanih jedinki vuka.
Vonja gradom sa razapetim ustrijeljenim vukom na prednjem dijelu terenskog vozila prestala je u Buaku ispred kafia Jasinje gdje ja hrabri lovac vjerovatno svoj ulov pokazao kolegama po oruju uz dobru kapljicu, kako to obino i dolikuje "pravim" lovcima od formata koji znaju kako treba s vuinom.Njegovo pokazivanje "lovake sree i muške hrabrosti"je svakako neprimjereno i za svaku osudu. Ovakav postupak u gradu bilo koje drave bi bio kanjiv ve po osnovama ometanja uesnika u saobraaju, da ne pominjemo ostalo kao što je kršenje sanitarnih propisa,veterinarskih ili onih o remeenju javnog reda i mira.
Kako banjaluanke i banjaluani imaju nešto drugaije poglede o ovakvim ispadima zamoljeni smo da u ime graana ukaemo na neke bitne detalje, pa smo odluili nešto više napisati o vuku u BiH. U glavnom, veina graana ima negativno mišljenje o ponašanju ovog lovca i zgranuta je samim postupkom na koji nije reagovao niko iz lovakih asocijacija koje bi u svakom sluaju trebale prve osuditi ovakvo ponašanje svojih lanova koji nanose štetu imidu lovakog saveza.
Vuk kao predator ne samo da je vrijedan divljenja ,nego je interesantan i u naunom pogledu. Mnogi ga znaju samo kao lik iz bajke o Crvenkapici, koju nevješto interpretiraju usaujui novim generacijama pogrešan stav o ovoj ivotinjskoj vrsti kao ovjekovom neprijatelju. Širenjem urbanih zona i izgradnjom cestovnih pravaca ugroeno je njegovo stanište i ispresijecani ustaljeni pravci kretanja a nekontrolisanim izlovom osiromašen je njegov izbor prehrane.
Utvreno je da duina lobanje mujaka varira izmeu 223 mm i 283 mm, a širina od 109 mm i 151 mm. Srednja duina lobanje bosanskog vuka (mujaci), prema ovim istraivanjima, iznosi 256 mm, a širina 132,3 mm. Dimenzije lobanje enki su manje; duina varira izmeu 212 i 256 mm, a širina 112 do 143 mm. Srednja vrijednost duine lobanje enki bosanskog vuka iznosi 237 mm, a širina 127,5 mm. Prema utvrenim vrijednostima ispitivanih parametara ovaj autor zakljuuje da su bosanski vukovi u tom pogledu znatno blii kanadskim nego apeninskim vukovima. Tjelesna masa bosanskih vukova, prema istraivanjima citiranog autora, varira od 34 do 56 kg (mujaci), odnosno 29-45 kg (enke). Kneovi i Kneevi (1956) navode da nisu rijetki primjerci kurjaka ija tjelesna masa premašuje 60 kg. Tjelesna duina kurjaka prema mjerenjima Bosiljia varira izmeu 1.420 i 1.980 mm (mujaci) i 1.340-1.780 mm (enke).
Kneovi i Kneevi (1956) navode da je u Bosni odstrijeljen veliki broj vukova ija duina koe premašuje 2.000 mm (navode se primjerci ija je duina koe iznosila 2.340 i 2.360 mm). I ovi parametri, prema mišljenju citiranih autora, prelaze okvirne standarde evropskih podvrsta vukova. Knjiga pod naslovom „Vuk, ivot, štetnost i tamanjenje“, naprijed spomenutih autora (M. Kneovi i R. Kneevi, 1956) na jedan se zanimljiv nain bavi vukom u Bosni i Hercegovini. Manirom iskusnih lovaca, na bremovski nain, ovi autori donose niz vrijednih podataka i zapaanja o biologiji vuka, njegovom rasprostranjenju, brojnosti te štetama koje priinjava. Naroita panja je posveena nainu uništavanja ove „opake“ zvijeri i sugestiji mjere za njeno definitivno uništenje! Biosistematski status vuka u Bosni i Hercegovini , kao što se iz citiranih radova moe zakljuiti, nikada nije osporavan i njegov je status jednako validan kao i ostalih 26 infraspecijskih jedinica / podvrsta (Brancelj 1988).
Problem je, meutim, što bosanskohercegovaka populacija vuka nikada nije sistematski istraivana, posebno sa stanovišta aktuelnog stanja brojnosti njegove populacije, zbog ega još uvijek u narodu Bosne i Hercegovine vrijedi: „ima ih ko buha“, „broja im nema“, „oka ne moeš otvoriti“, „izjedoše sve ivo“ itd.
Rasprostranjenje
Rasprostranjenje vuka u Bosni i Hercegovini obuhvata brdsko planinsko podruje listopadnih i etinarskih Dinarida, od granice s Hrvatskom na sjeverozapadu do granice s Crnom Gorom na jugoistoku.
Na cjelokupnom podruju BiH, osim sjevernih dijelova prema Savi, vuk je prisutan stalno ili povremeno u manjem ili veem broju. Kao i rasprostranjenje, tako i brojnost s vremenom su se mijenjali zavisno od globalnih ekoloških i civilizacijskih promjena u zemlji. Treba, meutim, konstatovati da precizni podaci o rasprostranjenju vuka u BiH nikada nisu izvedeni na bazi ozbiljnih naunih istraivanja. Svi dosadašnji podaci o prisustvu vuka u pojedinim dijelovima BiH bazirani su na podacima o mjestu odstrjela, odnosno evidentiranju štete koju je vuk priinio na domaim ivotinjama. Pouzdanost ovakvih podataka je esto upitna, pogotovu kada je rije o priinjenim štetama na domaim ivotinjama. Prema nekim podacima iz vremena austrougarske uprave, vuk je u Bosni i Hercegovini naseljavao cjelokupno podruje osim ueg dijela uz rijeku Savu (Bosanski Brod i Bosanski Šamac). I Curi (1915) je manje više saglasan s ovim podacima, dobivenim na temelju mjesta uinjenih šteta na domaim ivotinjama. Podaci do kojih je došao Bosilji (1988) pokazuju da vuka nema ili se javlja krajnje rijetko na potezu od Velike Kladuše (krajnji sjeverozapad), pa uz rijeku Savu do sjeveroistoka zemlje. Aktuelni podaci o rasprostranjenosti vuka u BiH su uglavnom podudarni s podacima Bosiljia.
Na osnovu statistikih podataka o mjestu odstrjela vukova u BiH u periodu od 1998. do 2008. godine moe se zakljuiti da nijedan primjerak nije odstrijeljen (ni evidentiran) sjevernije od linije Bosanska Dubica - Prnjavor - Derventa - Gradaac - Bijeljina. Takoer je iz predstavljenih podataka, o emu e biti govora u narednom odjeljku ovog teksta, vidljivo da broj odstrijeljenih (evidentiranih) vukova za spomenuti period opada od juga prema sjeveru zemlje.
Brojnost populacije nekada i sada
O brojnosti populacije vuka kao i u sluaju njegovog rasprostranjenja u Bosni i Hercegovini ne postoje relevantni podaci. U nedostatku takvih podataka broj vukova u BiH procjenjivan je iskljuivo posredno na temelju broja odstrijeljenih jedinki u toku odreenog vremenskog perioda. Na taj nain su iznošene razliite procjene o broju vukova u BiH. Tako je u periodu od 1880. do 1907. odstrijeljeno (uništeno) 15.447 vukova ili prosjeno godišnje 553 jedinke. Tada je procijenjeno da u BiH ivi najmanje 1.000 vukova. U periodu izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata broj odstrijeljenih vukova godišnje kretao se od 250 do 320 jedinki, na temelju ega je procijenjeno da je brojno stanje u prirodi smanjeno u odnosu na prethodni period. U periodu Drugog svjetskog rata, sudei po broju odstrijeljenih i uništenih vukova godišnje (300-500), zakljueno je da se broj vukova u BiH znaajno poveao u odnosu na prethodni period. Nakon Drugog svjetskog rata broj vukova se prema svim pokazateljima enormno poveao. Zbog velikih šteta koje su vukovi priinjavali stoarstvu te pod pritiskom javnosti kao reakcija na povean broj vukova u BiH na osnovu odluke Vlade BiH donesena je Uredba o trovanju vukova kao mjera za njegovo uništenje. Tako je od 1946. do 1955. godine u BiH provedena nezapamena kampanja uništavanja vuka svim raspoloivim sredstvima i metodama.
U spomenutom periodu, prema dostupnim podacima, na razliite naine utamanjeno je oko 5.500 vukova (samo 1952. uništeno je 1.336 jedinki). Koncem 1949. i poetkom 1950. godine procijenjeno je, na bazi šteta koje su vukovi poinili na domaim ivotinjama i broju odstrijeljenih vukova te godine, da je u BiH tada bilo oko 1.390 vukova. Nakon ove akcije došlo je do znatnog smanjenja populacije vuka u BiH, da bi se do 1970-ih godina brojno stanje popravilo i kretalo izmeu 350 i 400 jedinki i da se na tom nivou populacija vuka stabilizirala (Bosilji 1988). Na temelju statistikih podataka koje prenosi Bosilji (1988), u periodu od 1977. do 1986. na podruju BiH ulovljeno je 2.227 vukova, što u prosjeku godišnje iznosi oko 223 jedinke. Najvei odstrjel u to vrijeme bio je na podruju Kupresa, Nevesinja, Bosanskog Petrovca, Kalinovika, Glamoa, Sokolca, Livna, Bilee, Mostara, Bugojna itd. Bosilji je na temelju broja odstrijeljenih vukova te primjene odreene metodologije, koja se tie prosjenog broja godišnje odstrijeljenih jedinki, prosjenog okota i prosjenog prirasta mladunaca, procijenio da je u to vrijeme u BiH bilo oko 400 vukova.
Najnoviji statistiki podaci kojima raspolaemo govore da je u periodu 1998.-2008. godine u BiH odstrijeljeno 1.780 vukova, godišnje u prosjeku 162. Ako se ovi podaci uporede s podacima Bosiljia, vidljivo je da je broj godišnje odstrijeljenih vukova za oko 30 posto manji.
Zakljuak i prijedlog
Populacija vuka u Bosni i Hercegovini, prema opim pravilima biološke klasifikacije, predstavlja posebnu infraspecijsku jedinicu / podvrstu koja se u odnosu na ostale pod vrste vuka odlikuje nizom specifinih morfotaksonomskih osobina Radi se, dakle, o specifinom genetikom entitetu, a prema vaeim meunarodnim konvencijama obaveza ga je tretirati na primjeren nain
Procijenjeno aktuelno brojno stanje populacije vuka u BiH ukazuje da je ono znatno smanjeno u odnosu na ranije Prema raspoloivim podacima sadašnji broj vukova u odnosu na stanje iz 1988 godine smanjen je za najmanje 30 posto Realno je oekivati da e se tendencija smanjenja broja vukova nastaviti s obzirom na niz faktora koji potencijalno i stvarno tome idu u prilog
Da bi se dobio realan uvid u stanje populacije vuka u BiH, nuno je što prije preduzeti odgovarajua nauna istraivanja angaovanjem kompetentnih domaih i meunarodnih strunjaka Za takvo istraivanje potrebna su znatna materijalna sredstva koja se iz domaih izvora ne mogu obezbijediti, pa je u tom pogledu neophodna meunarodna podrška.
Smatramo da bi za poetak trebalo organizovati odgovaraju i nauni skup na kome bi se razmotrilo stanje vuka u BiH, razmijenila meunarodna iskustva o ovom problemu i predloile konkretne mjere vezane za njegov status, a koje bi bile u saglasnosti s Deklaracijom o zaštiti vuka Sve to treba da poslui kao realna osnova za izradu meunardnog projekta o stanju vuka u Bosni i Hercegovini te mjerama koje treba preduzeti kako bi se na primjeran nain tretirao ovaj predator.
Izvor: www.drustvonoa.org
www.drustvonoa.org/zanimljivosti%2016.html