18.8.2009..Prošlo je više od pola stoljea ali još uvijek se dobro sjeam kako je znala poplaviti rijeka i to me mnogo plašilo.
Sjeam se jednom kad je voda nosila sve sa sobom pa i kokošinjac i u njemu pjeva pijetao... Ali ta rijeka bila nam je sve preko ljeta... tu smo nauili plivati... odlazili smo u Riku gdje je bio glavni Cinco i niko nije smjeo ui u vodu dok ne stavi 20 kamenica, tako smo pravili kao branu... a oni vei odlazili su na Zelenac, Talicku, Jusinicin bent.
A kad doe zima onda se rijeka zaledi i pravili smo slicure, sanke pa na vozanje... Sa sankama smo išli i na glavnu cestu pa ako te uhvati milicija oduzme ti sanke i moralo se ii u policiju i da ti ih vrate platiš kaznu.
Pa ona predivna spuštanja niz Manjau. Sve smo sami nauili i znali... I bili smo sretni i slobodni... A gledam danas djecu... Uitelj plivanja, uitelj skijanja i teško da postignu našu vještinu...
E dobra stara vremena... Nikad ne bih mjenjala svoje djetinjstvo za ovo današnje s kompjuterom, video igrama i ostalom tehnologijom...
Srdaan pozdrav svim mojim Mrkonjianima ma gdje bili.
Autor: Azra Buhi (Kahriman)