U prethodnom tekstu su navedena imena koja su se u to vrijeme popularno nazivali VIS (vokalno-inst.sastav). Finansijska situacija je bila teška, tako da je do muzičkih instrumenata bilo veoma teško doći, al oni koji su bili uporniji, koji su znali svirati i imali jaku želju... oni su bivali i članovi tih sastava, a još lakše je bilo preko institucija koje su programski imali potrebu imati muzičke grupe, poput DVD ili KUD-a.

To su bile godine dok je postojala i škola gitare, pa tako smo mi mlađi imali priliku upoznati članove tih vokalno instrumentalnih sastava.

Kao u svakoj zajednici i tu je bilo jako dobrih i dobrih ljudi, al ne loših, a to govori činjenica da su svi oni pomagali nama mlađim, a bili su od korist i za grad, jer sve svirke za manifestacije koje bi bile od interesa grada bi bile besplatne.

Kad je u pitanju pomoć nama mlađim, tu svakako imam pozitivno mišljenje o mom drugu Hajdaru. Bez obzira što sam bio klinac, koji nije imao osjećaj vrijednosti instrumenta, Hajdar bi mi besebično pozajmljivao gitaru i uvijek sa smješkom poželio dobru svirku.

Kako su godine prolazile, tako je grupa Crna Rijeka češće imala koncerte i svaki put bi se radovali ako bi nam na svirku došao neko od tih muzičara koji su povukli il pak svirali poluprofesionalno po restoranima, hotelima itd.

Ne bi da današnje vrijeme kritikujem, jer živimo u vremenu kada muzičke grupe nisu dio sistema, pa čak ni kulturno se ne svrstavaju u potrebnu kategoriju. Nažalost! Nije to slučaj samo Mrkonjić Grada, već nažalost i cijelog svijeta. Tačno je da su i poslije Crne Rijeke počeli svirati mlađi muzičari, ali i bez ratnih godina, u svijetu se muzika, nažalost počela gledati, pojava el.tehno i drugih pojava, trendova, rock, pop, zabavnu muziku su naglo potisnuli.

Naravno da se još u većim centrima može čuti dobar rock zvuk, pa bi iz te mlađe generacije spomenuo meni jako draga dva imena. Irhan Šehović, ovih dana je u Mrkonjiću i uz šetnje gradom od njega slušam šta se to dešava na svjetskoj sceni, kao i njegove snimke, gdje je u ulozi producenta.

Takođe iz te generacije visoke rezultate na gitari postiže Goran (Štruci) Đurić, koji je profesor gitare, ali i pored klasike odličan je u drugim muzičkim pravcima, pa kao takvom mu nije teško iz SLO doći u Mrkonjić, okupiti mlade muzičare i koliko je moguće prenijeti svoje znanje i iskustvo.