Gledati stare fotografije i slušati priče iz života su moja slabost. Naročito crno-bijele fotografije, pa još malo požutjele, a ako ima još i kakva priča iz tog vremena - ugođaj je kompletan. Fotografi, pisci, pjesnici, slikari, novinari i putopisci su pisali, pjevali, slikali, fotografisali i zapisivali upravo za neka druga vremena. Da se zna, da se sjeti. Tako su se uspomene nastanile u albumima, kjigama, na zidovima, u muzejima i u kompjuterima.

Zato sam ovih dana se nagledao slika starog Mrkonjića, sa okupljanja u Skandinavji, susret prijatelja u Bostonu i skup mojih školski drugova u Pecikoj. Koliko puta sam ih pregledao do sada a koliko puta ću im se vratiti ponovo, neznam ni sam. Lijepo, prelijepo reklo bi se, i zahvaljujem svima što su se potrudili da i mi to vidimo i pročitamo.

Ovaj put ja ću Vam napisati nešto o nekim drugim uspomenama. O takozvanim uspomenama. Njih se niko rado ne sjeća. Niko ih ne voli i ne veseli im se. Nikad ih niko nije slikao, a nije im ni pjesme pjevao. I kad ih spomenu ljudi se obično žale na njih, dodijale im. Nikad ih niko ne zove, a one uvijek same se jave i uvjek u isto vrijeme. Obično ih fasujemo u mladosti, a trpimo u starosti. Za razliku od onih prvih uspomena, ove su se zavukle u kosti, koljena, ispod rebara, u krstima, ramenima, zglobovima. Ledeno nogama, čelo otpade, vrat se ukočio... Njihove žrtve nisu ni u čemu tako složne, kao u tome da ih lijeci samo ilovača ili "dva metra bez geometra". Obično ih nazivaju kalendari ili tačna vremenska prognoza. A kako su ih zakačili moje drage i postovane radne kolege? Pa evo procitajte.

Krajem pedesetih godina prošlog vijeka trgovci nisu samo prodavali u dućanima, nego su išli i po pijacama i dernecima (vaseri). To su uglavnom bili mlađi prodavaci. Tako jedne godine na neki jesenjski dernek u Bugojnu ili Donji Vakuf su otišli omladinci Zadružne trgovine Milena Bilić (Džever), Abid Arnautović i Jahija Šehić. A išlo se prije na jedan dan. Putovalo se konjskim kolima do Jezera, pa "Ćirom" do D.Vakufa pa opet konjska kola do pijace. Takva su bila vremena.

Dok su našli prostor za tezgu i istovarili robu noć je bila već uveliko. Nije bilo hotela ni kafića pa se noć do derneka provodla okupljeni kod tezge. Tu su bili i trgovci iz drugi okolnih mjesta. Među njima se našao i vlasnik ringišpila koji je bio namontiran odmah preko puta. Priča po priča, šala za šalom i tako sve do rane zore. U međuvremenu vlasnika ringišpila su zazvali MAJSTOR. U sami cik zore majxtor odluči da malo prilegne. Zavukao se ispod neke stare carade i dugo se namještao da zaspe. Samo što je oči zatvorio neko iz okupljene grupe povika "Majstore kakvo je spavanje, hajde okreni jedan krug". Ostali se nasmijaše i nastaviše naizmjenično dozivati: "Hajde diži se, pošto jedna vožnja"?

Majstor se vrpoljio, meškoljio, okretao, prevrtao, nikako zaspati i na kraju je odustao od spavanja. Izvuče se ispod carade, protegne i poviče: "HAJDE PENJITE SE"! Nije trebao ponavljati, sve su stolice na rngišpilu popunjene u tren oka. Milenu zapala takozvana "Leteća", Abid odmah iza nje, a Jahija sa druge strane. Majstor uze kurblu i upali motor, otkoči ringišpil i istrča van između stolica. Prvo polako pa sve brže i brže poče se okretati ringišpil. Smjeh i dovikianje se zaoriše sa ringišpila.

Kad je vožnja ubzala smijeh utihnu a neko povika "Majstore, radi li grijanje?". Drugi povikaše "Pali grijanje majszore", "Vintaj majstore, zaledićemo se", "Znali iko gdje se ovo gasi", "Majstore gdje si?"

A majstor otišao preko puta u tek otvorenu kafanu, zapalio cigaretu i uživao srčući toplu kavu. Kad bi god čuo povike samo bi se nasmijao i promrmljao "TRAZILI STE, SAD SE OKREĆITE".

Zato kad u sred ljeta Abid osjeti hladnoću u nogama, a Milena u avgustu zamota šal oko krsta, obično kažu: "Ovo je uspomena od Majstora". Nije važno, neka žiga, važno je da je bilo veselo. Mladost k'o mladost, a danas je upravo Dan mladosti.

Dragi Milena i Abide od srca Vam želim dugu produženu mladost. Puno mi nedostajete. Voli Vas Vaš kolega Gale
Žao mi je sto o Jahiji ne znam ništa.

Autor: Gale

Podijeli na Facebook-u

Tweet