24.4.2008..Baš se na ovoj raskrsnici svašta dešava! Ima se gdje i sjesti i opet svašta vidjeti. Pred Barakim zgradama graja, cika i vika. Roditelji sigurno došli s posla, djecu pustili vani i sad samo treba raspoznati ko je ko. U opštoj pometnji tranja, ganjanja, ponekad ugledam neiju glavu roditelja na balkonu, provjeravaju jesu li na broju, da neko nije otišao u neije jabuke i šljive i ne daj Boe grane polomio, a toga je bilo.
Bosa i Perica svoje i dozivaju, Krezo pomaze Vukasu da unese drva, eno i brae Vasili sjede na stepenicama, Zoran i Goran sa mamom Micom, sigurno slušaju pridike. Tu su i Rudii, Subašii, ne mogu sve ni da vidim kad su as ispred zgrada, as zamaknu iza zgrada. Ljilja poviri sa balkona da vidi šta rade njene djevojcice, nekako mislim da su curice ipak mirnije, one u grupama nešto šapuu, došaptavaju, vjerovatno kako doskoiti djeacima. Neke igraju lastiš, uje se glasno, e ma, e sa sa i tako satima.
Ne smeta djeija graja da se vide i ostala dešavanja. Pred aruginom kuom, akcija. Cijepaju se drva, Saša i Vanja unose a aruga diriguje. Majka Paša nosi punu tepsiju pite, vrua sve se puši i vie "Hajte djeco, pusti ih bolan Nesko da jedu dok je vrua". Preko puta, moja majka doziva Almu, a Alma sa Ervinom i Belisom u pijesku do guse, prave kolae, zamazane do ušiju. Nee ni da se odazove, onda mora kui. Kija ode na nastavu, nije ni zamakela za ošak, Edin i Ervin odvrnuli muziku do daske. Veselo u cijeloj ulici, preko puta kod Ribica i ado odvrnuo do daske, ista buka samo druga vrsta muzike. Dok se roditeljima vide lea, tresu se prozori. Znam da sam i ja takva bila pa mi nije ni udno. Kod Buhia, ivo. Hajra pere nešto na vodi u avliji, Majda, Cuni i Izeta slušaju dnevne zadatke oeve, a Omer sav ozbiljan, oekuje da se to izvrši dok se ne vrati iz aršije.
Eno kod Eminovia kao da je sastanak. Poredao ujan ostalu djecu i dri predavanje. Kio, Lale, Lila, slušaju i ne trepu a Smailovii prolaze i ne obaziru se, valjda je to normalno. Svak je o svakom sve znao, ko na koga od djece galami, zašto galami, još svak na svoju ogradu stane, pa se majke jedna drugoj ale. E moj uradio ono, e moja uradila ono, a ne moraju ni rei sve se znalo. Kua uz kuu, ograda uz ogradu, pa ti onda nešto sakri. Nemogue. Odoše Nafija i Derviš u školu, Muhamed i mlada u njivu za svojim poslom. Evo ide Nead, sigurno na doruak, pauza je, sad e muzika kod Omerspahia utihnuti. Kod Kestena u avliji radno. Asimovca natjerala svoje da se kua uradi. Azra i Mima rasporedile poslove a Braco je pošteen, djeak a najmlai. Halida, Enisa i Mirsada prooše, sigurno i one na pauzu.
Dobro mi ovdje na Troglinom zidiu, razmišljam kako i zidi ima dušu. Potakne sjeanja, generacijama se tu sjedilo i prialo i posmatralo.
Kod Siima uvijek radno. Treba kose iskovati, a Nihad se ponekad uspije izvui od silnih obaveza. I Smajo Eminovi vodi svoja dva djeaka a oni se sve okreu, ostali bi radije na cesti sa ostalima, ali otac se mora slušati.
Nešto razmišljam, cijela ulica je bila dvoriše. Niije i svaije. Proe i po neki auto ali nisu se morala djeca za ruku uvati dok iz dvorišta iziu.
I tako iz dana u dan, tek u no stišava se graja. uju se samo glasovi roditelja koji dozivaju. Vrijeme je veere, trebalo bi i spavati. Sutra je novi dan i opet iz poetka.
Graja, cika i mir. Nespojivo ali istinito. ivjelo se lagano, mirno i pored obaveza koje smo naravno svi imali. Moda mi se samo ini!
Autor: Dina