10.4.2008..Svrha ove prie je da se nešto zapiše, da se ne zaboravi. Šta je to, kazat u vam sada.
Mnogi Mrkonjiani se sjeaju "dobrovoljne" radne akcije "Dubika gora'' '92. Mnogi su bili i uesnici. Bili smo preko 3 mjeseca. Šta se radilo, nije vano, ne pišem ovo da bih priao o tome, pišem ovo da se nešto ne zaboravi, da ostane zauvijek zapisano. Pišem ovo da se jedna pjesma vezana za to vrijeme ne zaboravi, da se zapiše negdje.
Elem, prošle subote vozei se sa prijateljem prema Kljuu, nas dvojica, uesnici pomenute akcije, odluismo da skrenemo sa puta, pa prema Dubikoj gori, da ponovo proemo tim stazama i putevima kojima smo prolazili prije 16 godina.Te hodajuci tako i sjecacajuci se gdje je sta bilo i gdje se sta radilo, sjedosmo da malo predahnemo i zapalimo po jednu. Sjedei i pušei pogled mi odluta na veliku bukvu na kojoj ugledah urezana velika slova "MEHA".
Sjetismo se MEHE MOTORISTE koji je bio ovdje zajedno sa nama i sjetismo se njegovih pjesama. Ali jedna pjesma je bila svaki dan, jedna pjema ini mi se bez naslova ili zaboravljenog naslova. Autor Meha, pjevao. Meha. Zato pišem ovo da ova dole navedena pjesma ostane zapisana.
Teletina, govedina sva je mnogo lijepa
ali eto nije za našega depa
prema tome za mene svršena je tema
u mom jelovniku mesa više nema.
evapie i ranjie ja sanjam po nou
svako jutro pred mesnicom stoji mnogo nogu
a kad kui dodem kvrka lonac mali
pa sa enom zajedno na pasulj navalim.
Danas pasulj ovako, a sutra onako
prekosutra orba, a onda nikako
što se mesa tie i njega imamo
na kuhinjskom zidu tele naslikano.
Tako je pjevao Meha motorista davne 1992.godine.
Autor: Dubika gora '92
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.