13.2.2008..Na Crnoj Rijeci ljeta gospodnjeg 1998. godine, odmah nakon osnivanja Ekolokog Pokreta uhvatili smo se u kotac sa jednim od najveih problema po ivotnu sredinu kod nas - ljudski nemar i drutvena nebriga oko odlaganja nus produkata i vlastitog otpada.
Velika radost, elan i elja stvorila se u naem taboru, prvih dana ljeta kad smo kupili prvi kompjuter i internet u krajeve zapadno od Banja Luke. Donijeli smo te arobne kutije u ratom poruenu i opustoenu zemlju i dobili signal dalekih kontinenata. Dok su nai sugraani popravljali krovove i ono to nije izgorjelo, vjeali smo, vjeali i odluili da prvo oistimo rijeku, mislei i nadajui se da, kad se vrate stanovnici u na mali grad, bie ist i lijep a rijeku emo moi da pijemo.
Dan "D" zapoeo je metlom u ruci tadanjeg Gradonaelnika Banja Luke, gospodina Umievia, da kaemo simbolinom porukom, da na isti nain, svi krenemo od svojih dvorita.
Dva gumena amca, jedan ator, lopata sjekira, baterija, tap za pecanje i kutija ibica, bilo je sve to smo imali u startu. Istovarili smo to na obali jezera gdje se Crna Rijeka, puna svega ulijeva u Vrbas. Pet naih krnih momaka, stanovalo je usred ekoloke katastrofe. Danju su autobusi HE "Boac" dovozili grupu volontera i nakon osmoasovnog vaenja otpada golim rukama iz mutne Crne Rijeke, vraali ih natrag u grad. Prilo je sunce i lile su kie. Iz vode je izvaeno 22 tone otpada. Ljudska mata bi teko mogla na jednom mjestu iskupiti sve te vrste smrada i otrova: plastine boce, staklo, gume od automobila, akumulatori, uginula stoka, djeje igrake, kondomi, higijenski uloci, a neka pametna glava iz oblasti medicine, niz obalu, lako se oslobaala ljekova, potroenih prica i kojekakvih praaka... Sve to je tovareno u crne plastine vree i kamionima odvoeno na regionalnu deponiju.
Od sponzora jo posebno moemo istai Dom Zdravlja "Jovan Rakovi" iz Mrkonji Grada. Kad su nam kao sponzorstvo ponudili besplatnu medicinsku pomo, lijekove i druge hitne usluge, pomislili smo da nam to nee zatrebati. Ali sjetili smo se obeanja Dr Radivoja Eraka kad nam je naeg druga ujela zmija, na obali te Crne Rijeke. U bolnici su ga previli i eto spasili ga sigurne smrti.
I da ne duimo, rijeku smo oistili, ubacili u nju splav, rotiljali pored rijeke, kupali se u njoj mislei da e takva ostati. Da bi sprijeili novo smee predloili smo vlastima da postavimo mreu kako bi, barem prikupljali ono novopridolo. Vlast je utala a mreu je dozvolila da stavi banjaluki biznismen koji uzgred reeno, na ulazu u Banja Luku ima hemijxsku industriju deterenata.
Ovim putem spomeniemo ih i odati im zahvalonst za ovu akciju; Milo, Zdjelar, Daka, Janis (ruski dravljanin), Dragana, Neo, Kio, Goca, Laki i eto ja koji sam napisao ovaj tekst.
Autor: Borislav Jankovi