Jedni vole pratiti modu, drugi ne. Neki uvijek u istom, a neki svaki dan druge cipele. Šta ćete, svi smo različiti. Što se mene tiče, mogla bi modna industrija pasti u kolaps, ali neki misle da moderno odijelo čini čovjeka, pa će sigurno opstati, pogotovo sve što je Made in Znate Već.

I u Mrkonjiću su nekad voljeli tjerati modu, međutim bilo ih je više koji su samo komentarisali stil naših manekena i manekenki. Danas je vjerovatno slično, javiće to sigurno neko“ live from MG“.

Ovo ste mogli čuti o poznanicima, komšijama, sebi lično: - Šta se tako duva?!
-Al´se pravi!
-Pa nije iz Pariza došla!

Pratili su modu i muškarci, danas bi rekli, kako ono, metro man? Elem, evo jednog komentara za nekadašnjeg MGmetroman-a : -Šta je natakario tolike cvikere, glava mu se ne vidi? En´, en´, zape! Zamalo ne pade, bolan ne bio! E, ova omladina!? Stave te cvike, radi modiranja, pa ništa ne vide.

Jednog davnog, davnog ljeta, mnoge naše sugrađanke su nosile jednu zanimljivu modnu napast, zvanu „suknja od gaze“. Te godine se apoteka obogatila. Svi dođu i traže 10-15 m gaze, što više to bolje. Možete isprobati sami (ovo je za današnju omladinu). Spojite krajeve, a gore uvučete lastiš. To je to, ako hoćete bijelu suknju.
Ako ćete u boji, onda to morate sami odraditi. Nekad se suknja mogla odnijeti u bojadžijsku radnju, koja je takođe tog ljeta imala dobar pazar. (Pa,dobro dođe više posla i ljeti, ne samo pred zimu, kad stignu priglavci i prsluci sa svih strana.)

U domaćoj radinosti, postupak bi tekao otprilike ovako: kupite boju, pročitate instrukcije, strpate suknju u „vešaći“ lonac i sve to stavite na preporod, smederevac ili alfu. Možda može i u veš mašinu, piše na kesici, ali ne treba rizikovati. Želite li lijepe, neobične uzorke, zavežite čvorove na gazi, omotajte trakama, pustite mašti na volju. Bilo je zbilja zanimljivih varijacija te suknje.

A frizure? Kakvi sve trendovi nisu protutnjali kroz grad?! Od klasičnog paža i „ na stepenasto“, do ježa, afro-friza, tifusa : -Jađena ne bila, šta uradi? K`o tifusar! Kó da te poplava izbacila! Ko ti to napravi?
- Sine dragi, šta će ti ta ćuba na glavi?K´o Pero Djetlić!

Nikad stariji nisu dobro razumjeli mlađe, a nikad mlađi nisu htjeli shvatiti šta im stariji hoće reći.

Danas ne morate trošiti puno da biste izledali moderno,sve je dozvoljeno. Samo odrežete šiške nakrivo i svi kažu:-Baš kul! Obučete stare izblijedjele farmerke, po mogućnosti malo izlizane ili poderane, ne ispeglate košulju i već kao da ste stigli sa kakve revije.

(A sad malo skorije prošlo vrijeme.) Ako dugo niste bili u Mrkonjiću, onda kad dođete, sjedite negdje na ulicu, tj. terasu nekog kafića. Tako vam niko neće promaći, a možete i svašta čuti. Elem, sjedim ja tako i čekam nekog poznatog. Muzika: “ … Iznad Tešnja zora sviće, ljubav naša...“, trešti, pa opet, pa opet… Iz pravca susjednog stola dopire jedan zaneseni glas:- Eh, kakve oči ima! Boje majdanskog gra´a!
Ulicom je prolazila lijepa, dotjerana Mrkonjčanka. Zatim se ču drugi, zabezeknuti glas:- Čovječeee! Eeej! Kako uspjede vidjeti oči? , pa doda mješavinom čežnje i nostalgije u glasu :
- Eh, da je Jugoslavija imala ovakve noge, ne bi nikad propala

Autor: drugarica iz školske klupe

Podijeli na Facebook-u

Tweet