28.12.2007..Znam, ovako lijep naslov asocira na sastanak, romantinim duama ak na ljubavni, ali ...izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo, mogu samo obeati da e dalja pria imati tek neku vezu sa naslovom. Neka neko drugi napie neku ljubavnu priu, a ja u, opet, samo malo naklapati i pokuati sklepati neto.
Krenuu od poetka, od nae ljepotice. Knjige kau, prvo je krasilo ime Balukhana, u prevodu- stanite riba. Poslije je bila Balukana i najzad Balkana. Kako se izgubi “uh“? Moda su ljudi ili linijom manjeg otpora- lake je tako, a moda neko nije, samo, dobro uo, pa pogreno prenio. Ko e to znati? A nije ni vano. Meni je najdrai naziv -Kana. -Jupiiiiii! Idemo tupati Kane! Mojamo buiti tupai.
Ba sam htjela priati o tome: lakim putevima, loem sluanju i dragim imenima. Svaki kraj, grad, selo ima neku samo svoju rije, frazu, pa ih drugi ne kontaju, te im treba prevodilac. Tako i mi mrkonjani nekad priamo nerazumljivim jezikom za nemrkonjane. ak i svaki sokak ima svoj jezik.
Vi moda ne znate, ne znam, moda nikad niste uli za- lengopir . Meutim, meni je to jako poznata i draga rije. ak sam mislila da je to prihvaen naziv od irih masa, pa sam ukucala u Gugl : -Lengopir, a on mi kae: -0 rezultata. Da niste mislili moda lignoper? Ma velim ja njemu da nisam, ali on nee vie da pria.
Djeca moje ulice bi znala rei onome ko je imao neobine, udne ideje :-U pet do pet kod lengopira. Pri tom bi vrtili tamo-amo akom sa rairenim prstima. Nekad bi istima rekli i :- uma e!
... Ljeto je u naem gradu . Sunce polako zalazi za jedno brdo, pa za drugo, pa za planinu, pa onda opet ima jo do mraka. E, tada poinje da se uje kao neka muzika, mada nita ne sluti jer se jo igra, pa teko da ti neto moe odvui panju. Kasnije, kad se smrai i kad u gradu zatreti
Bijelo dugme zna :-Stigao je lengopir! Dole, na ledini , na mjestu dananje
modne pijace, smjeste se, jedan veliki i jedan mali. Dou ,opet, veliki i mali, svi bi bar jedan krug. Mene je uvijek bilo strah da se stolica ne otkai. Pa letilo se iznad kanjona Crne rijeke! Dobro,moda je djeja mata malo pretjerala, ali sve mi se ini da je tako bilo. Javie se sigurno neki stariji, recimo t
rineastogodinjaci, pa ete uti, nama manjima moda nee vjerovati. Kasnije su lengopir premjestili na sigurnije mjesto, pa tako, mislila sam, kad bi se i otkaili, odletili bi u kolu, na igralite ili samo u potok.
Koliko bezbrinosti, simpatija, radosti na jednom mjestu! Jedni sjednu na ringipil, drugi na vrtuljak, mi na lengopir i svi se vrtimo u istom smijeru, sve dok nas muka ne uhvati.Onda kad sletimo, odemo pa za pet dinara sluamo ta hoemo.
Duboks je kao pokvareni gramofon vrtio Laboratoriju zvuka i Skakavca. ikice su se vrtile. Lengopiri se vrtili. Cijeli svijet se vrtio.
... Napolju cia zima, svi se rodlaju. Otkud se sad sjetih lengopira i ljeta, nemam pojma. Sretna Vam Nova godina!
Autor: drugarica iz kolske klupe