12.12.2007..Oh, kako da ponem ovu pricu...? Bilo je to, pa bogami davno... Mi, djeca smo jedva ekali da doe zima i da napada to vei snijeg /naravno naim roditeljima to nije odgovaralo, posipali su lug, so.../ da bi se mogli sankati, skijati.
E sad, kako tada nismo imali svi dobre sanke /rijetki su bili oni koji su imali nove,u koje smo mi djeca gledali s divljenjem/ sluili smo se raznim. Neki su imali stare eljezare, neki plastine-raspukle banjice, neki najlone, pa skijice napravljene od gajbice, hm ... al, to nam tada nije mnogo smetalo, bilo je bitno da se sankamooooo.
Sokak nam je bio najdrai, mada su tu mnogi ostavili i pokoji zubi...smrc... nisu dugo plakali, vraali su se opet iznova dokazujui svoju "hrabrost" i "umijee". Grudve su letjele na sve strane, ja sam, sjecam se, najvie gaala jednog djeaka koji mi se sviao... ak se jednom i rasplakao...al, vratio mi je, tako to me "zasolio"/zagnjurio u snijeg/.
I tako, iz dana u dan... Sankali se, grudvali, skijali... zaljubljivali, ponekad i tukli /bezazleno/ ne kao danasnja djeca!
E,SAD DA VAM OBJASNIM I SAM NASLOV OVE PRIE...Moje sanke su bile nove, ali lijene... nisu bile brze, eeeee, a to je bilo jako vano... Podmazivala sam ih slaninom, mirglala al ko za inat, nisu htjele... Valjda je to moj komija Ivo vidio, pa se ovjek saalio pa pozvao moje drugare i mene i predao nam Najveeeeeeeeeee sanke koje smo djeca ikad vidjeli. Bili smo mu zahvalni... Sutradan smo s ponosom izgurali nae veelike sanke, koje smo nazvali AUTOBUS! Svi su htjeli da se provozaju, da upravljaju... ma,sanke su bile ekstra, a uz to i brze kao "zmaj"
Moram reci i to, da smo se milion puta razbili i da su oporavci bili spori, jer su one same bile ba teke... Inace, sve je bilo super kad smo se sputali, al kad smo ih trebali izvlaiti,uf... brate, svi mokri. Joj, i nakon burnog dana, kui smo se vraali potpuno izmoreni... promrzli... ali bezbrini i sreni..............
Pozdravljam sve one koji se prepoznaju u ovoj prii. Pamitiu svoje savreno djetinjstvo, pamtiu vas koje je rat odveo daleko od naeg grada... GDJE GOD DA SMO , DJETINJSTVO I SJEANJA KOJA GA INE NOSIMO U SRCU
Autor: Zborite 81