2.10.2007.. Teko je danas zamisliti kako bi to bilo da u svom TV prijemniku nemate memorisano bar 10-15 kanala, ili moda 30-40, ili 100 i vie, to domaih, polu-domaih ili stranih, globalnih... Ili da nemate radio programe rasporeene na svakom megahercu izmeu 88 i 108. Ili da nemate kioske prepune dnevnih i sedminih novina koji pokrivaju svaku moguu temu. Ili da nemate Internet i Google...
A bilo je tako nekad... Dva TV kanala, "prvi" i "drugi", jedan je poinjao rano ujutru, a drugi oko 16-17 asova. kolski program na prvom kanalu, bez vijesti na svakih pola sata, bez reklama preko kojih vam pokuavaju prodati sve i svata. Crtani filmovi, Branko kockica, Opstanak, Kolariu Paniu, dokumentarci... Nije se gledalo - "upijalo" se... I reprize, i reprize repriza.
Nakon kole TV bi uglavnom bio ugaen, to zbog vrlo neinteresantnog programa tako i zbog pisanja domae zadae.. I onda 19 asova... Jo samo 15 minuta do veernjeg crtanog filma... Iekivanje... I najee razoarenje - "Ve sam gledala taj!" Kako je koliina crtanih filmova bila ograniena, svaka epizoda bilo kog takvog filma gledala se bar 5-6 puta. Ali to nije smetalo, naprotiv. Vrhunac nasilja je bio kad Deri udari Toma ekiem - sreom nismo rasli uz dananja udovita, transformerse, japanske robote, ninde, koji ve za doruak ubiju bar 2-3 negativca...
Dnevnik u 19:30 - vrijeme kad je u kuama vladao mir. Stariji su sluali ta se deava u Partiji, ta je bilo na Partijxskim sastancima, ko je dobar (uglavnom mi i ostali iz Nesvrstanih), a ko ne valja (zapadni kapitalisti). Rat Irak-Iran je bio neto to samo tamo neki divljaci mogu raditi, a privreda, samoupravljanje i radniki samodoprinosi predstavljani su kao primjer dobro organizovane drave koja prosperira u svakom pogledu. Kad bi se sluajno pojavio neki prilog iz Mrkonjia - e to je tek bilo ono pravo to se danima prepriavalo kasnije na ulicama. Ako se sluajno pojavite u nekom kadru - bili biste tema dana i predmet zavisti meu prijateljima, pardon drugovima.
U 20h poinjao je ve neki program - ponedjeljkom dosadna drama, utorkom Loto i Suzana Mani, srijedom film, etvrtkom kviz i Oliver Mlakar, petkom serija, subotom film. Poslije toga uglavnom manje interesantne stvari - politika, dokumentarci, hronika, Dnevnik 3, Studio 2, Velo misto... Reklame nisu smjele prekidati program, a i ono malo to ih je bilo izmeu emisija moglo se odgledati u komadu. Cipiripi. Program Plus koji je poinjao u kasnim veernjim asovima je tek bio u zaecima i pokazivao je da se ipak mogu putati dobre serije, mada u suludo pogrenim terminima.
Nedjeljno jutro je za djecu i omladinu bilo posebno interesantno - na prvom kanalu u 10h sarajevski Nedjeljni zabavnik, sa super interesantnim temama i priama, a na drugom kanalu emisija namijenjena vojnicima, koja se obino zavravala dobrim domaim filmom na temu Drugog svjetskog rata ili Otpisanima. Uglavnom se navijalo za "nae" (Bata, Ljubia, Tihi-Prle&Co...), dok su sa tamne strane ostajali omraeni negativci poput Krigera, koji bi u ovim dananjim vremenima sigurno imali svoje poklonike.
I ta rei na kraju? Imali smo jako malo, ali smo to nekako i znali cijeniti. Kad nije valjao program, itale bi se knjige, radilo neto korisno. Beskrajno "altanje" kanala nije dolazilo u obzir iz jednostavnog razloga to nije bilo daljinskih upravljaa, a i ta bi se altalo kad imate samo 2 kanala? Sad je mnogo drugaije, uostalom znate ve kako je. Bolje ili loije, svako ima svoj odgovor.
Autor: Dana
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.