26.12.2005.. Ve dva vijeka se porodica Vlajka Radaka iz Mrkonji Grada drui s guslama. Njegov djed Lazar Radak je 1927. godine u Beogradu proglaen za najboljeg guslara tadanje Jugoslavije. Djedovo zanimanje nastavio je i 69-godinji unuk Vlajko, koji, osim to svira, i izrauje gusle.
- S guslama se druim od rane mladosti. Sa njihovom izradom poeo sam u oktobru 1996. godine kada sam otiao u penziju. Izrada gusala je veoma teak i zahtjevan posao, koji trai dosta vjetine. Treba mi mjesec dana da izradim gusle. Uglavnom ih pravim od javora - pria Vlajko.
Dodaje da se mogu izraivati i od oraha, a iskusni majstori kau da su najbolje gusle od bijelog bora.
- im obezbijedim bijeli bor, izradiu gusle. Izuzetno je teko doi do kvalitetnog drveta od bijelog bora, koje mora biti dobro suvo. Gusle uglavnom pravim za svoju duu. Nisam neki guslar, a jo sam loiji pjeva. Ni blizu nisam vjet kao to je nekada bio moj djed Lazar, koji je bio profesionalni narodni guslar i od tog zanimanja je ivio - kae Radak.
Lazar Radak iz ipovakog sela Lubovo desetljeima je bio najbolji guslar u tadanjoj Jugoslaviji. Brojna su priznanja koja je dobio nekadanji "virtuoz na strunama".
- Mislim da nije bilo epske ili narodne pjesme koju moj djed nije znao. Izuzetno je bio nadaren da u trenutku uz gusle ispjeva novu pjesmu. Naime, poslije pobjede 1927. godine u Beogradu, guslari su otili u posjetu Kalemegdanu. Neko od organizatora rekao je mom djedu: "Eto, Lazare, sino si pobijedio. Moemo li ovdje da ujemo pjesmu koju do sada nisi pjevao" - pria Vlajko.
Lazar se malo zamislio i zapjevao: "irok Dunav zagrlio Savu, pa pogledao Avalu plavu, gdje je grob Neznanog junaka. Neznan junak na Avali spava, da mu bude vjena slava."
Za potrebe Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1952. godine snimljen je tonski zapis Lazarevog sviranja na guslama.
- Sve do izbijanja rata 1992. godine, u Jajcu, u svojoj kui, uvao sam djedove gusle. Kada sam se nakon godinu dana iz izbjeglita vratio kui, od gusala je ostao samo jedan komadi. Velika je teta to gusle nisu uvane ni u jednom muzeju, jer je moj djed Lazar, koji je roen 1882. i koji je ivio 86 godina, obiljeio jedno vrijeme u ovom dijelu Krajine - veli mrkonjiki guslar.
Vlajko Radak, osim gusala, izrauje predmete od drveta, kosita, vodijere, ali i stare muzike instrumente, frule, urlike, dvojnice. Odnedavno izrauje i ikone u drvetu.
- Imam jednu malu i neuslovnu radionicu. U radu koristim dlijeto i ostale alate za drvo. Nije mi teko da radim, jer na taj nain "ubijam" penzionerske dane. Uspijem da prodam poneko kosite i vodijer, pa zarada dobro doe jer se teko ivi od 180 maraka penzije - kae Vlajko Radak, nekadanji umar u umskom gazdinstvu "Gorica" iz ipova, a sada penzioner u gradu podno Lisine.
Inae, porodica Radak ivi u mrkonjikom naselju Zborite, u Beogradskoj ulici. Vlajko i njegova supruga Rada, poslije seljakanja u izbjeglitu, skrasili su se u Mrkonjiu, gdje su kupili kuu.
- Prodali smo kuu i imanje na Volujaku u Jajcu, da bismo u Mrkonjiu kupili tronu kuu. Na poetku rata izbjegli smo u ipovo. Nakon godinu dana vratili smo se kui, kada je Jajce osloboeno. Meutim, u jesen 1995. godine ponovo smo morali u izbjeglitvo. Bili smo u Banjoj Luci i Vojvodini, kod rodbine. Vratili smo se u Mrkonji Grad, gdje se osjeamo kao kod kue - kau Radaci.
Slobodan Daki, "Glas Srpske" 26.15.2005