Nikada se Mrkonjić nije mogao pohvalliti javnom rasvjetom. U ratnom razaranju je uništeno i ono malo rasvjete koje je bilo. Krenulo se iznova.Dobar dio grada je već osvijetljen, pogotovo "direktorske" ulice.

U toku su pripreme za realizaciju osvjetljenja i preostalih ulica, barem većine. I bilo je vrijeme. Deset godina je već.

No, ovo nije priča o tome.

Kako je u toku obnove grada elektrodistribucija polako prelazila na napajanje električnom energijom, direktno sa stubova, svake kuće ili podzemnim napajanjem (umjesto ranijeg sistema "sa kuće na kuću") tako se grad "okitio" brojnim betonskim stubovima sa kojih vode električni kablovi.

I šta sad da radite kada ste zaposleni u elektrodistribuciji, a niste direktor pa vam ulica nije osvijetljena? A upravo razvodite električne kablove sa betonskih stubova u svojoj ulici. Rješenje se samo nameće....

"Namaknuti" odnekud svjetiljku. Montirati je na vrh bandere. Priključiti je na napajanje. Zaboraviti priključiti brojilo potrošene električne energije. Ponoviti pomenuto na svim stubovima u ulici...

Tako je naš grad osvjetljen i više nego što opštinska vlast misli da jeste.