24.12.2002..
Polako se pribliavaju praznini dani koji se slobodno mogu nazvati i praznini mjesec...
Grad je pun "k'o oko". Trai se mjesto vie u kafiima, a o praznom parkig mjestu moe samo da se sanja. Snijeg je pao, tek toliko da se zna o kojem godinjem dobu se radi. Zanimljivo je da su putevi veoma solidno oieni (to i nije iznenaenje), ali isto tako i gradske ulice (to je ve neto to se deava po prvi put).
Po prvi put je grad zimu doekao sa ulinom rasvjetom, to upotpunjava zimski ambijent. Nita u ivotu (pa tako ni u Mrkonjiu) nije samo crno i samo bijelo.
Lijepo je to je grad okien za predstojee praznike. Nije lijepo to to se odgovorni nisu potrudili ak ni da zamijene pregorjele sijalice na prologodinjem nakitu, a kamoli da ga barem malo obogate. Prilino siromano...
Na Balkani ne radi snack-bar. Niti ima izgleda da e uskoro. Nema niti prtine do ulaznih vrata.
Ali, danas je na Balkani bilo ivo. Sunan dan je izmamio brojne zaljubljenike skijanja i sankanja na snijeg (koji bi opet mogao i da bude par centimetara vii, isto da se moe komotno skijati).
I onda prijatno iznenaenje - postavljanje ski-lifta. Privatni ski-lift, naravno. Od optine i Krajine je dovoljno i to to nisu smetali i ovo postavljanje ski-lifta onemoguili. I vie nego dovoljno.
Taman kada se primjete novi kontejneri po gradu, a sam grad postaje ii, ponovo se javlja stari mrkonjiki sport - paljenje otvorenih kontejnera. I runo i tuno...